piše: Dražen Živković, urednik portala Borba
Kraljev gambit. Baš u te dvije riječi, šahovskim rečnikom, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa svojim saradnicima i srpskim političarima iz Crne Gore, matirao je, diplomatski, jednim potezom, odlazeću DPS huntu.
Odlukom da povuče akt o protjerivanju crnogorskog ambasadora Tarzana Miloševića, državno rukovodsko je zakucalo poslednji eksert u antisrpsku politiku režima Mila Đukanovića.
Taj potez Srbije, najbolje se odslikava kroz šahovsko otvaranje poznatije kao Kraljev gambit. Za neupućene, njegova osnovna odlika je žrtvovanje figure pješaka radi bržeg izlaska i razvoja figura, a s ciljem postizanja trenutnih napada na protivnika prije nego protivnik uspije razviti svoje figure.
Prevedeno, srpski državni vrh je svjesno žrtvovao recipročnu odluku o protjerivanju Miloševića, kao kontra mjeru na protjerivanje Vladimira Božovića, ambasadora Srbije iz Crne Gore. Tako su svjesno, stvorili privid u javnosti da su u defanzivi i da nemaju rješenja na potez odlazeće garniture DPS-a koja je upravo željela da Srbiju ubaci na njen teren, svađa, političke ujdurme i histerije.
Tada je krenula crnogorska udbaška mašinerija na društvenim mrežama (neko svjesno, neko nesvjesno) da je sve ovo još jedan igrokaz Vučića i Đukanovića. Utrkivali su se “analitičari” i familijarni “novinari” da nam pojasne navodnu ping pong igru Podgorice i Beograda. U tih 24 sata naslušali smo se udbaških teorija, poštapalica i izanđalih floskula “političkih” mudraca i sveznalica, o tome kako oni sve znaju, i kako Vučić opet pomaže Milu. Scenario odavno skuvan u ANB kuhinji, koji se redovno servira kao glavno jelo dežurnim “analitičarima” u trenutnu njihove najveće političke gladi i želje za senzacionalizmom. A onda nam mrvice sa tog ANB stola, internetom distribuiraju Fejsbuk kuriri DPS-a i novinari dvije familije.
Međutim, samo 24 sata kasnije, Srbija, njen državni vrh u saglasju sa srpskim političarima iz Crne Gore, povukli su potez koji je matirao DPS i njihovu udbaško, fejzbuško-tviterašku kliku. “Opet” je Vučić, kao i par mjeseci ranije, izuo iz političkih cipela Mila i saradnike. Povukao je odluku o protjerivanju Miloševića, ne pod bilo čijim pritiskom, već je svjesno žrtvovao 24 sata neosnovanih napada da je sve ranije dogovoreno sa odlazećim Đukanovićem, da bi dan kasnije povukao politički potez od kojeg dva dana “analitičari”, fejsbuk sveznalice i DPS hunta ne mogu da se oporave.
Kraljevim gambitom, žrtvovao je kanonadu napada, a onda samo jednim potezom sve anulirao, i matirao antisrpske Fejsbuk hajduke, mimere, serdare, političke DPS analitičare i ostale dežurne sveznalice.
I ne samo to, istim tim potezom, okrenuo je EU protiv crnogorske odlazeće vlasti, čiji su miljenici bili poslednjih decenija.
Vučića možete da ne volite, da mu mnogo toga zamjerite, s pravom ili ne, ali ovim političko-diplomatskim matiranjem Mila Đukanovića i njegove odlazeće kamarile još jednom je pokazao da njegovim potezima ne sudite odmah kada ih povuče, nego sačekajte da vrijeme pokaže ispravnost ili neispravnost istih. Žao mi je držutnih hejtera što ih je razočarao i razbio njihove teorije kojima nas godinama zasipaju, ali ovo je još jedan dokaz a se ozbiljan politika ne vodi za jedan dan ilu jedan mandat. Suviše je to komplikovana disciplina za internet političare.
Još jednom se pokazalo da su srpsko jedinstvo i sloga najbolja brana od antisrpske histerije i antisrpske politike, na koju su se mnogi pecali svih ovih godina, čak i iz srpskog korpusa. Upravo je srpska sloga i zajedništvo Srbije i Crne Gore na ovom slučaju pokazalo da samo kad se držimo svi zajedno, možemo da odvezemo srpski brod u sigurnu luku bez obzira na sve vještačke bure koje nam zajednički neprijatelji vještački prave na toj dugoj političkoj plovidbi.
