Piše: Protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić
Predsjednik Vlade Crne Gore prof. dr Zdravko Krivokapić je 10. marta 2021. godine javno najavio ”liberalizaciju” kroz izmjene i dopune Zakona o državljanstvu Crne Gore kako bi se uklonile nepravedne, diskriminatorne, rigidne i ideološki koncipirane odredbe ovog zakona.
Najava je obradovala mnoge građane Crne Gore koji su 21. maja 2006. godine na istoj državnoj teritoriji zamrkli u jednoj, a kao stranci osvanuli u drugoj pravnoj realnosti. Potonja zakonska rešenja su najviše diskriminisala Srbe iz Srbije, jer je priznato svako državljanstvo koje je stečeno do obnove nezavisnosti Crne Gore osim srbijanskog.
Kratkotrajna radost
Među obradovanim građanima se naivno našao i potpisinik ovih redova koji je više od polovine svog života proveo i živi u Crnoj Gori. Na žalost, radost je kratko trajala i to svega 16 dana, odnosno do 26. marta ove godine kada je održana 16. sjednica Vlade Crne Gore. Na toj sjednici, Vlada je usvojila Informaciju o rezultatima sprovedene analize zakonodavnog okvira i sudske prakse u vezi sa crnogorskim državljanstvom. Vladin dokument, koji je pripremio MUP Crne Gore, porazio me je kao čovjeka, državljanina Republike Srbije i kao kakvog takvog pravnika. Zašto?
Dokument je do bola nepravedan, nepošten, birokratizovan, jalov, beživotan, rigidan i iščupan iz društvene realnosti Crne Gore. Prvo, uopšte nije prezentovan broj lica koja više godina borave u Crnoj Gori bez crnogorskog državljanstva. Vlada i javnost su ostali uskraćeni za informaciju koja je od važnosti za Vladinu Informaciju. Umjesto poražavajućih i uznemiravajućih brojeva upotrebljeni su eufemizmi tipa ”određeni broj građana” i ”nemali broj građana”!?!
Drugo, uopšte nije prezentovan broj odbijenih zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo tokom prethodnih 15 godina i, posebno, koliko je među njima državljana Republike Srbije, ali i drugih država. Kako će MUP da sredi birački spisak koji je mnogo veći kada ne mogu da dođu do mnogo manjeg broja podataka? Treće, Informacija po svemu baštini tekovine prethodnog režima u pogledu rigidnosti i restriktivnosti za dobijanje državljanstva Crne Gore, a određene sudske odluke su u tim predmetima postavljene kao da su, ne daj Bože, dogmati Crkve. I laiku je jasno da stranci, a posebno Srbi, nisu ni smjeli da traže crnogorsko državljanstvo iz straha da ne izgube privremeni boravak zbog ”mišljenja” bezbednosnih službi koja ih je nerijetko pretvarala u ”državne neprijatelje”, ali to nije uzeto u obzir. Rijetko se koji stranac, a posebno Srbin, odvažio da podnosi zahtjev za prijem u crnogorsko državljanstvo kada je i vrapcima na granama bilo jasno da će biti odbijen čak i kada bi se odrekao sopstvenog državljanstva.
Odricanje od sopstvenog državljanstva – i dalje uslov!
U Informaciji nema ni jedne kritičke riječi o ovom problemu. Pristupljeno je tako da pravno neuki i politički nedovoljno upućeni čitalac ovog Vladinog dokumenta može da stekne pogrešan utisak da je ovo Švajcarska, a ne Crna Gora i da u vezi ovog itekako velikog problema do sada nije bilo nikakve ideološke, partijske, političke i nacionalne intonacije i da je riječ o zakonodavnom okviru koji nema nikakve diskriminatorne i nepravedne efekte nego isključivo administrativne i to samo u pogledu broja godina provedenih u Crnoj Gori. Neko je procijenio, što je još sramnije, da nekom broju građana koji ”žive, privređuju i plaćaju porez” treba udijeliti malo milostinje, ali uglavnom pod starim uslovima!?!
Građani Crne Gore koji su strani državljani treba da znaju i imaju pravo da znaju da, shodno Vladinoj Informaciji, nema nikakve ”liberalizacije” koju je najavio premijer Krivokapić, jer se MUP Crne Gore na čelu sa ministrom Sergejem Sekulovićem odlučio samo za malo manje rigidniji pristup od pristupa prethodnog režima koji je oličen u važećem diskriminatornom zakonu.
MUP predlaže, a Vlada kao Informaciju usvaja predlog po kome će državljanstvo Crne Gore moći da dobiju samo lica koja imaju 10 godina odobrenog privremenog boravka u Crnoj Gori. Razlika je jedino u pet godina privremenog boravka koje prethodni režim nije računao u rok od 10 godina. I ništa više! Ostali uslovi će, a prvenstveno odricanje od svoga državljanstva, potvrda o poznavanju crnogorskog jezika i famozno mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost da ”ne postoje smetnje iz razloga bezbjednosti i odbrane Crne Gore” i dalje ostati na snazi. To znači da će svaki potencijalni kandidat morati da se odrekne svog državljanstva, da će morati da dostavi potvrdu o znanju crnogorskog jezika (diskriminisani su srpski i jezici u službenoj upotrebi) i da će morati da čeka ”mišljenje” ANB!
Ništa od liberalizacije
Moram da konstatujem, i to na osnovu Vladine Informacije, da od najavljene ”liberalizacije” nema ni govora, a najveći broj stranih državljana koji više godina žive u Crnoj Gori neće moći da dobije državljanstvo. Gospodin ministar nije obaviješten da su službenici MUP-a tokom prethodnih godina svim stranim državljanima nezakonito, na po nekoliko dana, prekidali privremene boravke na svake dvije godine, a sve sa ciljem da ne mogu da steknu pravo na stalno nastanjenje. Da zlo bude veće – Informaciju su pripremali oni koji su tako postupali tokom prethodnih godina! I koji tu problematiku mnogo bolje znaju od resornog ministra i cijele Vlade! I kako je moguće da premijer najavljuje jedno, a MUP informiše i Vlada usvaja drugo? Znaju li premijer i ministar da razlikuju drugo od dvojnog državljanstva? I da li znaju da dvojno državljanstvo postoji samo kada dvije države zaključe sporazum o tom pitanju? A ne da nema sporazuma nego nema ni ambasadora Republike Srbije u Crnoj Gori (danima čitam pravničke diletante kako tumače Bečku konvenciju, a neće da kažu da sadašnja Vlada ima pravo da stavi van snage odluku prethodne Vlade za koju je, pored ostalih koje su donijete u tom periodu, utvrđeno da je donijeta protivno pravnom poretku zbog nespojivosti funkcije predsjednika Vlade Duška Markovića i poslanika Duška Markovića).
Sveštenstvo, monaštvo i nemogući uslovi
Mora da se zna, na vrijeme smo, da monasi, monahinje, sveštenstvo i članovi svešteničkih porodica, sudeći po najavi, takođe neće moći (ako se polazne osnove iz Informacije pretoče u zakonske norme) da dobiju državljanstvo Crne Gore, jer je nemoguće, upravo zbog postupanja prethodnog režima, da ispune uslove koje predlaže ministar Sekulović, a Vlada prihvata. Jer, sveštenstvu i monaštvu uopšte nije odobravan privremeni boravak po osnovu obavljanja vjerske službe i pored brojnih presuda Upravnog suda u njihovu korist. A borave i žive u Crnoj Gori i po 20 i više godina! I ugradili su svoju mladost u obnovu Svetinja! Da li Vlada može da nam odgovori kako će monahinje da dokažu da su izmirile poreske obaveze? Pitam se: da li je ovo samo jedan od rafiniranijih načina da se dođe do ”domicilnog sveštenstva” kojeg je, na današnji dan, više od 80% u Crnoj Gori? Od kako je izabrana nova Vlada, pa do dana današnjeg, nijedno svešteno lice nije dobilo ni privremeni boravak po osnovu obavljanja vjerske službe – i pored presuda Upravnog suda. Pita li se neko iz nove Vlade kako se ti ljudi liječe, žive, putuju do svojih domova tokom svih ovih godina? Istine radi, podsjetiću da je ministar Goran Danilović 2016. godine za mjesec dana riješio pitanje privremenih boravaka sveštenstva i monaštva u skladu sa zakonskim propisima. I hvala mu na tome, jer su ti ljudi barem jednu godinu živjeli bez straha od progona i protjerivanja!
Skoro 15 godina obijamo pragove područnih jedinica MUP-a i Upravnog suda u borbi za elementarna prava monaštva, sveštenstva i svešteničkih porodica u Crnoj Gori. U arhivi Pravnog savjeta se nalazi preko 200 predmeta na kojima ozbiljni kandidati mogu da pišu i doktorske disertacije o ovom savremenom progonu zbog vjere i Srpske Crkve. Rešenje problema postoji, ali je pitanje da li ima ko da ga čuje i uvaži! Ili ćemo i dalje da obijamo pragove sudova u borbi za elementarna prava?
