Piše: Bećir Vuković
Kad počnu crnogorske zaove, strine, tetke, jetrve, snahe, ujne, svastike, odive, punice da se prenemažu:
e, da mi ne uteče riječ, e, ništa što zemlju gazi od njega nema poštenije…
e, naredan li je, on samo ljudski umije…
e, poštenja mu nema na okresu bijeloga svijeta…
e, pošten a tuđa ga sramota pojede…
e, po sto puta nema mu ravna po poštenju…
e, po pošnjenju isprednjačio korak mimo drugije…
A, on, a zine slaže..!
A, on, nepreobrazit, lažovčina prepredena, mrcina, do zaranaka ne ostane slova od date riječi..!
Opet su potvrdili sankcije velikoj Rusiji..!
To znači – mi bi primili vakcine od Rusije – i to džab džabe, kao i svaku drugu pomoć, a zabranili Rusima da ljetuju kod nas, i plaćaju koliko im obračunamo. Eto nam poštenja..!?
Takvog poštenja nema u etikama koje ste studirali..?
Rečeno je: ne bi ovo ovako bilo da je živ mitropolit Amfilohije..!?
Ali, još nije rečeno: šta bi mitropolit Amfilohije rekao ovoj sviti koja je opet uvela sankcije Rusiji..?
Šta bi rekao mitropilit Amfilohije onima koji su ga u crkvi poljubili u ruku i zakleli se da neće izdati ni narod, ni svetinje, ni majku Rusiju..?
Ko vazda, mitropolit bi po hiljaditi put ponovio riječe svetog Petra Cetinjskog:
„…isto tako da Bog da i onome, koi bi vas od vjernosti k blagočestivoj i Hristoljubivoj Rusii otlučiti poiskao i svakojemu ako bi se koi iz vas Crnogoracah i Brđanah našao da pomisli otstupiti od pokroviteljstva i nada na jedinorodnu i jedinovjernu nam Rusiju, da Bog da jakij te od njega živo meso otpadalo i svako dobro vremenito i vječno otstupilo!“
Amin.
