Piše: Luka Radonjić
Vladimir Leposavić je odgovarajući na poslanička pitanja, odgovorio na temu koju nije otvorio on, već opozicija. Dakle, nije tačno ovo što kaže premijer Krivokapić, da se “Leposavić sam upleo u ovo”. Ne, nije. Odgovorio je na temu koju je otvorio DPS. A njegov odgovor oslanjao se na znanje i činjenice iz oblasti prava – prije svega. Takvim pristupom ministar pravde je u potpunosti ispunio onaj primarni zadatak koji je ovoj vladi zadat odnosno uslov na osnovu kojeg je formirana – da bude ekspertska. Dok je proces njegove smjene pokrenut iz klasičnih političkih motiva.
Smjenu Leposavića traže DPS, SDP, ekstremisti iz tzv. Komitskog pokreta, dio civilnog sektora i kolumnisti “Vijesti”, skoro svi oni koji su poraženi na izborima 30. avgusta. Pokretanjem postupka za smjenu Leposavića, Zdravko Krivokapić se ponaša kao reprezent ovih, na izborima poraženih političkih snaga. I time direktno ugrožava koncept Vlade koji je sam predložio, a potkopava većinsku izbornu volju građana jer se ponaša kao poslušnik izbornih gubitnika. Naravno, posebno je ponižavajuće to što dotični organizuje vanredno obraćanje, ne zbog nekog krupnog koraka u borbi protiv korupcije bivše vlasti, već zbog smjene ministra koji je učestvovao izmjeni zakona o slobodi vjeroiposvijesti – člana ekspertskog pravnog tima Mitropolije Crnogorsko – primorske SPC.
I dok na RTCG i dalje divlja ekstremizam bivše vlasti, kao glavna prepreka demokratizaciji društva postavlja se Vladimir Leposavić. E to nije samo ponižavanje premijera lično, već direktno ugrožavanje demokratije. Zato podrška ministru pravde i podrška stavu Demokratskog Fronta i svima u parlamentarnoj većini koji dijeleći ovakav stav, brane demokratiju.
