Piše: Vladislav Dajković, građanski aktivista
Premijer Zdravko Krivokapić je uz podršku partije Mila Đukanovića smijenio ministra Pravde Vlada Leposavića, samo zbog toga što je rekao ono što svaki Srbin misli – Da se u Srebrenici nije desio genocid.
Ja nisam član Parlamenta, niti Vlade. Nisam čak ni zaposlen u institucijama Crne Gore. Ali jesam neko ko je cijelog sebe dao u borbi za slobodu, ne tražeći apsolutno ništa zauzvrat.
Mjesecima ćutimo na konstantna ponižavanja srpskog naroda: Priznanje Kosova, zaduživanja bez pokrića, protjerivanje ambasadora Srbije, ljubljenja NATO zastave, nepotpisivanje sporazuma sa Crkvom – i tako u nedogled.
Ipak, ovo je kap koja je prelila čašu. Nismo mi krvarili svih ovih decenija da bi Zdravko – koga smo na našim leđima unijeli u Vladu – danas glasao sa Milom smjenu jednog čovjeka samo zato što je ponosan Srbin.
Najzad, kao neko ko je aktivno učestvovao u kampanji koalicije “Za budućnost Crne Gore” i kao neko ko je na skroman način pomogao Zdravku Krivokapiću da postane premijer, čiste savjesti i mirna srca mogu reći:
Zbogom, Zdravko i znaj jedno: Okrenuo si leđa i nama, ali i našem blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju i našoj Crkvi.
To se ne prašta.
