Odluka Nikole Jokića da ovog leta ne zaigra za nacionalni tim, uz povrede i nemogućnost Bogdana Bogdanovića da stigne na vreme za olimpijske kvalifikacije zbog konferencijskog finala NBA lige smanjili su manevarski prostor selektoru Igoru Kokoškovu, ali Srbija i dalje ima dovoljno kvaliteta da u predigru za Tokio uđe kao apsolutni favorit.
Četrnaest godina posle debija za seniorski tim Miloš Teodosić spreman je za još jednu reprezentativnu akciju i da Srbiju povede ka Igrama, gde će braniti srebro osvojeno 2016. u Riju. Iako je sezonu završio pre nepune dve sedmice tokom kojih je dobio kraći predah dok su se njegovi saigrači zagrevali na Akropolis kupu u Atini, plejmejker iz Valjeva odiše svežinom i isključivo razmišlja o 4. julu kao danu overavanja olimpijske vize.
Logično, od čoveka koji je bio deo najvećih uspeha Srbije u proteklih deceniju i kusur želeli smo da čujemo razmišljanja o utakmicama koje predstoje, teškoj sezoni u specifičnim okolnostima, poziciji u kojoj se nalaze igrači koji praktično bez pravog odmora nastavljaju sa obavezama, a dotakli smo se i događaja u Virtusu i planovima za budućnost…
Posle pet godina, ponovo iz sezone ulazite u kvalifikacije, s tim što su sada okolnosti mnogo drugačije s obzirom na pandemijsko stanje u svetu…
“Nije lako, ne mislim samo fizički, već i psihički. Sezonu smo počeli faktički krajem jula i mnogi su igrali do sredine juna i skoro godinu dana nismo bili kućama. Željni smo porodice, prijatelja, odmora… Sada smo tu, ali kao da nismo jer smo u našoj bazi. Opet, ne suočavamo se s ovim prvi put, pa s tim verujem da ćemo biti spremni za turnir“, kaže Teodosić za Mozzart Sport.
Postoji li mogućnost da se razmišlja o kvalifikacijama, a da se iz jednačine izbaci ono glavno, što cela Srbija očekuje – plasman na Olimpijske igre?
“Nije lako biti fokusiran samo na kvalifikacije. Sa svih strana slušate priče s kim ste u grupi, kakav je put do medalje… Mi, igrači, se trudimo da ostanemo nogama na zemlji, drugačije je to što misli javnost… Fokus na ovih pet dana kvalifikacija, pa onda da svi zajedno razmišljamo šta nas čeka u Tokiju“.
U turnir ulazite s novim selektorom s kojim dosad niste igrali velika takmičenja, niti je on imao najbolji tim na raspolaganju tokom kvalifikacija. Niste imali vremena da se naviknete ni vi na njega, ni on na vas?
“Ako bismo tražili unapred izgovore, to bi mogla da bude prva stvar. Ali, mi ne tražimo izgovore. Igor je sjajan, kvalitetan trener, poznajemo ga dobro. Biće potrebno vremena da se naviknemo na novi sistem, ali to je jedino što nemamo i svesni smo toga. Daćemo sve što je nas i Igor sve što je do njega da ekipa bude spremna za početak kvalifikacija“.
Praktično na svakom okupljanju nedostaje neko, dok nacija uvek očekuje najbolje igrače, najjači sastav i uvek se diže mnogo prašine zbog toga ko može, a ko ne da se odazove, ima li izgovora ili ne. Kako to sve utiče na vas?
“Moje mišljenje se godinama menjalo po pitanju toga. Pre svega, svima treba ostaviti izbor, nikoga ne treba terati da igra. Ovo je lični stav, lični izbor. Ako si tu, dobrodošao si, ako nisi – u redu. To je tvoj stav. Nismo mi ti koji treba bilo kome od igrača koji ne dođu ili imaju nekih problema da govore bilo šta“, kaže Teodosić i nastavlja:
“Ne treba ni javnost na loš način da prihvata sve to. I nama je teško kada neko ne dođe. Svako ima dovoljno dobar razlog da ne bude tu i mi treba samo da se pomirimo s tim, pa da se nadamo da će taj neko da se pojavi naredne godine“.
I dalje se ne smiruju strasti oko izostanka Nikole Jokića…
“Ne mogu da govorim iz Jokinog ugla, jer nisam u njegovoj koži. Nisam imao priliku da odigram toliki broj minuta i utakmica u jednoj sezoni, nositi celu ekipu… Voleo bih da sam mogao da osetim i to. Siguran sam da je on dobro razmislio i doneo konačnu odluku za koju smatra da je najbolja po njega. Između ostalog i po tim. Ako je Jokić spreman 100 odsto, onda smo mi na deset stepenika iznad, bolji. Ako imamo Jokića koji je na 50 odsto – nije to to. Nama je potreban Jokić koji je 100 odsto spreman, da li će igrati ove ili sledeće godine, iskreno se nadam da hoće.
Kako gledaš na to što ga deo nacije osuđuje?
“Žao mi je što dosta ljudi osuđuje njegovu odluku. Mogu donekle neke stvari da razumem, ali treba da mu pružimo podršku. On je naš ambasador u SAD, neko ko je napravio zasad sjajnu karijeru, treba da ima podršku svih nas i cele nacije“.
Dobar deo reprezentacije, između ostalih i ti, je klupsku sezonu završio u junu, Bogdan Bogdanović je još igra i očekuje se da posle zaigra za Srbiju. Koliko je zapravo teško da ostanete fokusirani u tako dugom vremenskom intervalu i dovoljno motivisani da pružate najbolje od sebe stalno?
“Svako bira šta će i kako će. Svako ima svoje probleme i teret koji nosi. Znate kako, niko ne priča o tome šta će biti sa svim ovim momcima koji su u reprezentaciji sada za narednu sezonu. Ako se ne plasiramo na Olimpijske igre imaćemo svi dovoljno vremena da se odmorimo i spremimo za jesen. Pod uslovom da odemo na Olimpijske igre, završavaju se 8. avgusta, posle toga imaš desetak dana i već si u narednoj sezoni gde te čeka još deset meseci priprema, treninga, utakmica. Niko ne razmišlja u tom smeru. Ako si mlađi verovatno imaš više energije, volje i želje, ali mogu slobodno da kažem da nijednom momku koji je ovde nije lako da iz sezone dođe ovde, igra i onda se praktično odmah vrati u sezonu“.
Od 2007. si u seniorskoj reprezentaciji, računajući mlađe kategorije punih 20 godina si svakog leta tu, čak i kada si bio povređen. Gde pronalaziš motivaciju?
“Meni je lepo da igram za reprezentaciju i uživam u trenucima koje provodimo zajedno. Od hotela, priprema, utakmica, druženja… Lično nisam video sebe da preskačem okupljanja, a sigurno bi mi dobro došlo da sam preskočio dva, tri, četiri okupljanja zbog mog tela i karijere, da sam se posvetio tada malo više sebi. Ali opet, izabrao sam ovo što jesam i ne želim da pridajem neki poseban značaj tome što sam igrao ili ne, jer je moja odluka i stojim iza nje, kao i svako za sebe“.
(Mozzartsport)
