PIŠE: SIBIN
Milojko, alijas Mickey, pazario mercedesa za 122.000€ Ušao momak bogat u Vladu, pa riješio častiti sebe, uz objašnjenje da – „ne bih jahao državu.“
U trenutku kad se dijele socijalni bonovi, kad ministru poljoprivrede nadočajni poljoprivrednici poručuju da će svu stoku rasprodati, jer samo idu u minus, džaba što su traktorima brmbali bulevarom, nije ovo Francuska, ni Pariz, ni Jelisejska polja, gdje stočari znaju izgnati ovce sve do sledećih razgovora u palati.
Autor je – kažem kako jeste – heroj na magarcu, budući da ga svaka vlast – jaše k’ o magarčinu. Iako ponešto dokuči šta Kolakovski misli kad kaže da – „Biti prevaren nije nikakvo opravdanje u politici.“
U ovom trgovinskom milenijumu spekulativnog finansijskog mjeruha kapitalizma, deviza je: snađi se ko može!
Naročito tu love takozvani eksperti, koji po pravilu dolaze niotkud, anonimusi, oni se odjednom za sve pitaju. (Ima neke prijetnje u ovoj nagloj, da, nasilnoj, depolitizaciji od strane demokratije koja svemu ustupa mjesto, od raznih NVO- a do specijalista, sudbinsko pitanje jednog naroda više niko ne prihvata kao svoju odgovornost.)
Jedan mali ujedinitelj dreči: sjetite se vladavine DPS-a… Pitanje je: može li se gore vladati od njih? I zar ćemo sve grube promašaje vlade bez političara, tolerisati vođeni logikom da se gore zlo može (po)vratiti.
Između dva zla ne moraš birati ni jedno!
