piše: Boško Vukićević, nekadašnji savjetnik Zdravka Krivokapića
Pročitah da je u današnjem intervjuu, između ostalog, Zdravko Krivokapić izjavio kako „nikada nije bio i nikada neće biti izdajnik svoje Crkve, države, ni svog naroda“.
To, nažalost, nije tačno.
Zdravko je, prije svega, brutalno iznevjerio, prevario i izdao svoje najbliže saradnike i savjetnike. Dakle, one koje je sam zamolio da mu pomognu i koji su svojim svakodnevnim i predanim radom i zalaganjem najzaslužniji što se on danas nalazi na mjestu na kojem je. Ali, nije ta prevara i izdaja bitna u čitavoj stvari, jer se radi o pojedincima. Iako su i oni – narod. Recimo, i nakon što me je iznevjerio i prevario, ja sam se i dalje zalagao, uvjeren u ispravnost svog stava kao što sam i danas, za formiranje prve postđukanovićevske Vlade. Misleći prije svega na odbranu naše svete Crkve i nužnost demontaže nakaradnog Sistema.
Ne, ta pojedinačna Zdravkova izdaja nije presudna koliko je ona opšta, tj. prevara naroda koji ga je podržao. On je iznevjerio gotovo sva predizborna obećanja koja je dao listi i građanima koji su ga podržali. Na unutrašnjem i spoljnjem planu nastavio je, najvećim dijelom, politike DPS-a. Umjesto da danas odnosi sa Srbijom budu najbolji mogući, što su bila nadanja naroda koji ga je podržao, oni su najgori mogući. Nastavio je i sa Milovim antiruskim politikama. Prevario je svakog dobronamernog čovjeka s kojim je bio u kontaktu. Umjesto da bude čovjek sloge i pomirenja, postao je simbol razdora, zarativši s listom koja ga je podržala i predložila.
Iz svih ovih razloga, ako mu je ostalo makar malo odgovornosti i poštenja, Krivokapić bi morao da odstupi i dopusti našem društvu da preživi i prosperira.
