Sve ono što se nedjeljama pripremalo, a na kraju i desilo na Cetinju 4. i 5. septembra, početak je definitivnog političkog sloma DPS i Mila Đukanovića.
SPC i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić su u par poteza nadigrali i matirali brojne aktere koji su bili upregnuti u medijsko i političko kolo ne bi li ih prikazali kao remetilački faktor u regionu, kao ekstreme koji žele da zapale cijeli Balkan.
Đukanović je za ovih dugih trideset godina zadužio mnoge u Crnoj Gori i regionu, pa u očajničkom pokušaju da se kao politički davljenik spasi i nekako ispliva na kopno, hvata za svoje stare ‘’slamke’’, svoje plaćene kompanjone.
I najnezavenijima je jasno da zvaničnoj Srbiji samo mir i stabilnost obezbjeđuju još jači i brži ekonomski razvoj, a tome u prilog idu i brojne regionalne inicijative koje je upravo predsjednik Vučić pokrenuo.
Ne možemo a da ne primijetimo, da su na propalom poslu predstavljanja zvanične Srbije i njene politike u regionu kao retrogradne, velikodržavne i agresivne prema Crnoj Gori okupilo se ‘’staro društvo’’.
Kao i 1998. godine u periodu početka rušenja Slobodana Miloševića, kada je za nevrijeme u Crnoj Gori bila kriva ‘’tzv. Savezna vlada’’ i zvanični Beograd, opet su se uvezali Nenad Čanak, Vuk Drašković, Sonja Biserko, opet je tu tzv. elita iz kruga dvojke, potpisuju se peticije podrške i ljubavna pisma Milu Đukanoviću, naravno, sve po narudžbi i za određenu apanažu.
U Crnoj Gori su se reaktivirale stare DPS antene okupljene oko ostataka Narodne stranke poput Predraga Popovića ili Liberalnog saveza u liku Miodraga Živkovića. Prvi glumi političkog analitičara i za sve ono što je loše u Crnoj Gori optužuje Aleksandra Vučića, dok Živković zajedno sa Nenadom Čankom u cetinjskoj kafani sa čivasom u ruci osmišljava kako će spaljivanjem guma i bacanjem molotovljevih koktela na policiju spasiti Crnu Goru od velikosrpskog zagrljaja.
Sva ova antisrpska histerija ne bi mogla da prođe bez medijskih podupirača okupljenih oko koncerna ‘’Vijesti’’ koji su toliko opterećeni Aleksandrom Vučićem da nema dana da na naslovnoj strani ili u tekstu njihovih kolumnista Vučić nije pomenut u najnegativnijem kontekstu.
Nekada Milošević i projekat Velike Srbije, danas Aleksandar Vučić i ‘’srpski svet’’. Slabljenje Srbije i zaustavljanje njenog ekonomskog, vojnog I kulturnog razvoja je vrhunski cilj, a sredstva ka ostvarenju toga cilja, okupljena u muzeju propalih političara i medijskih radnika, ostaju ista.
Jedino što ovi potrošeni i prevaziđeni ljudi ne shvataju da su se promijenila vremena i okolnosti, da ovo nije 1998. godina, te da njihov nikad prežaljeni Đukanović, višedecenijski sponzor i finansijer, ide definitivno, sigurnim korakom ka provaliji. Pa bi bilo i politički i ljudski pravedno da sa sobom povuče i njegovu vjernu političku i medijsku poslugu.
