Na dan kada je umro Franjo Tuđman, tačno 22 godine kasnije, Goran Šarić govori o njegovom liku i djelu – koje se može nazvati i nedjelom ili zlodjelom, ali Šarić poručuje gledaocima da posle tribine svako za sebe prosudi kako će okarakterisati Tuđmanovu političku aktivnost.
Iako navodi da je od detinjstva imao averziju prema ovom režimu, Šarić ističe da tribini pristupa objektivno, temeljeći svoje iskaze na višegodišnjem proučavanju teme i navodeći literaturu iz koje je crpio podatke, na prvom mjestu knjigu Darka Hudelista.
Na samom početku predavanja Šarić preispituje pojam slobodne i demokratske države u situacijama koje primjerima svjedoče da o takvom stanju ne može biti riječi zbog silnih zabrana i namještaljki koje je, kao čovek na državnom vrhu, kontrolisao Tuđman. Osvrćući se na činjenice o njegovom odrastanju, porodičnoj slici i obrazovanju, Šarić ističe i „ubermenšnovski sindrom“, zaslužan za mnoge kasnije političke postupke i odluke.
Pored slike o životu i radu Franje Tuđmana, koja se širi i usložnjava konsultacijom brojnih svjedočanstava, knjiga i fotografija, Šarić iznosi sopstveno duboko uvjerenje da je riječ o čovjeku koji je najveći krivac za rat između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i da njegovo nasleđe „nažalost, i dalje živi“.
Predavanje Gorana Šarića, katoličkog teologa i istoričara, na temu „Franjo Tuđman – lik i (ne)delo“ može se pogledati u prilogu:
