Piše Mihailo Medenica
Dakle, ambasada Ukrajine u Crnoj Gori poziva dobrovoljce u nekakvu „legiju stranaca“ za rat protiv „ruskog agresora“, i nikom ništa!
Gospoda u ostavci ćute: premijer, ministri spoljnih i unutrašnjih poslova, valjda su im i pamet i kuraž u ostavci (večitoj), pa neću o njima ni reč, ali hoću diplomatskom kočoperju koji je umislio da mu je Crna Gora nekakav regrutni centar…
Jeste li čuli, gospodo, onu: „Što je rusko- to je blagosloveno“?!
Ja jesam, nebrojeno puta, još kao dete, u brdima moje Crne Gore, tako su nas i zadojili i zaklinjali, ne bez razloga!
Ne zato što smo mi „mali Rusi“, kako neki vele, već što smo veliki Srbi, a velikim nas čini duša sva satkana od lovćenske visine i sibirske tišine!
Ne znate šta je to, jel da?!
Lovćenska visina je jedinstvo sa Gospodom, a sibirska tišina večna molitva, liturgija na kojoj živi, usnuli i još nerođeni stojima jedni uz druge, jedni u drugima, jedni za druge- Rusi i mi!
Gospod nas je seo na skute i zavetovao da ne požalimo života jedni za druge, i nismo ih žalili, niti ćemo, jer život je ono za šta ga daješ a ne za šta ga živiš.
Ne shvatate ni to, naravno.
Život je puko i trošno postojanje ako strahuješ koliko ga je prošlo i koliko ga je ostalo, a ako ga svakoga dana daješ za ono od života veće i uzvišenije- tada si i lovćenska visina i sibirska tišina, vaskrsan i raspet kraj Boga- Hrista, večan u bratu i brat vekovan u tebi.
Zato vi ustrojavate nekakvu „legiju stranaca“, ološ i krvnike koji će stati u stroj jer mrze, danas bi se napili ruske krvi, a već sutra vaše, no…
Da Rusi pozovu to bi bio „stroj bratstva“, ispoveđen i pričešćen bolom i ranama jedni drugih…
Vi ćete komandovati juriš, i jurnuće zveri gde nanjuše krv nevinih, a našim strojem bi ikone komandovale: „Za nama, deco Hristova“, jer Gospod je tamo gde je bratska sabornost, a ne tuđinski poklič na krv!
Ne shvatate vi šta je Crna Gora, ko je Srbin i istinski Crnogorac, pa telalite u janičare…
Gledao sam ruske hodočanike na kolenima kraj zgarišta (tadašnjeg) manastira Zočište, gde plaču Liturgiju i gde kidaju košulje da u njih saberu što više svete srpske zemlje, jer i za njih je sveta!
Svako je od njih poneo Kosova i Metohije da ga vazda bude, ako ko ustvrdi da ga za Srba više nema!
Gledao sam i kako me u tim istim toplim, materinskim suzama daruju laticama sa kivota Svete Blažene Matrone, da me doveka mirisno sećaju gde mi je domu – dom i gde me čeka brat da me pod krstom odmeni…
Ništa vi o Crnoj Gori, Srbinu i Rusu ne znate, jer za vas je nebo ono što vidite nad sobom, a za nas ono što nosimo u očima jedni za druge.
Da sva đavolja sila jurne na Rusiju neće je naći tamo gde je traže, baš kao i da se čitav pakao sjuri na Srbiju, Crnu Goru, Republiku Srpsku i Republiku Srpsku krajinu- neće ih ni dogledati…
Ne shvatate ni to, niti možete, vi sabirate „legiju stranaca“, nas je Gospod sabrao u Legiju bratstva!
Vi manito jurišate za zverima, mi spokojno idemo za ikonama…
Ne mrzim ja Ukrajinu, naprotiv, prezirem ono za šta ste prodali duše…
Sabirate zveri koje bi se i vaše krvi napili, a mi vas čekamo na Liturgiji, još je u bratstvu mesta za vas!
Zapamtite doveka- život je puko i trošno postojanje ako strahuješ koliko ga je prošlo i koliko ga je ostalo, a ako ga svakoga dana daješ za ono od života veće i uzvišenije- tada si i lovćenska visina i sibirska tišina, vaskrsan i raspet kraj Boga- Hrista, večan u bratu i brat vekovan u tebi.
(Izvor: IN4S)
