Pad Ukrajine: Zapad “pomaže“ ukrajinsku državu i vojsku do njihovog totalnog sloma

piše: Stefan Raičević, kolumnista BORBE

Tragedija civilnog stanovništva u Ukrajini koje se našlo na putu ratnih dejstava je ogromna. Žao mi je zato što se ta tragedija dešava našim bratskim narodima kao i što je na kraju došlo do svega ovoga. Iako pokušavaju da operu ruke u događajima su ipak ubjedljivo najveću ulogu imale Zapadne sile i one i dalje iza kulisa upravljaju ukrajinskim marionetama i vode sve operacije. Dokle njihova najgora propaganda ide govori veliki naslov na CNN koji glasi: „Putovanje ruskim avionima bice uskoro puno opasnije“. Nakon dvije nedjelje teških borbi u kojoj je velika, dobro opremljena i dugo trenirana pod okriljem NATO-a, ukrajinska armija pružala otpor uprkos kojem je ruska vojska došla do velike pobjede u istočnom dijelu bivše zemlje.

U zapadnim medijama se forsira teorija o sporom i neorganizovanom napredovanju dok se zaboravlja da je put do Bagdada trajao nekoliko nedjelja i pored toga sto je iračka vojska a naročito vazduhoplovstvo bila pod decenijskim sankcijama i bez ičije podrske, a u slučaju ove operacije radi se o mnogo većem prostranstvu koji se mjeri hiljadama kilometara. Loše vremenske prilike i blato u martu je zaglavilo napredovanje teške oklopne tehnike što će i u narednom periodu na proljeće i ljeto u ravnicama Ukrajine tek igrati veliku ulogu. Za sad Kijev je okružen, predgrađa Irpin, Buča, Obolensk i druga su zauzeta i svi kontranapadi VSU odbijeni su i čak se upravo napada Žitomir od kuda su kontranapadi u cilju oslobađanja koridora ka glavnom gradu pokretani. Sa sjevera okružen je veći grad Černigov i ruska vojska ulazi u Kijevsko predgrađe Bovari sa istoka i dalje napreduje ka rijeci Dnjepar. Na istoku su okruženi veliki gradovi Sumi i Harkov i uskoro se napada grad Poltava i dalje forsira Dnjepar koja je velika prirodna prepreka za svaku vojsku.

Najbolje jedinice ukrajinske vojske uključujući i specijalne koje su ostale na liniji sa Donjeckom nisu se mogle povlačiti da bi izbjegle scenario koji se već dogodio iračkoj vojsci prilikom povlačenja iz Kuvajta, jer su mogle biti uništeni napadima iz vazduha. Ostale su na svom mjestu u gradovima ali su akcijama ruske armije na periferiji gradova već ostale u okruženju i čeka ih neminovni poraz i predaja. Time će ukrajinska armija vrlo uskoro izgubiti svoj najbolji borbeni potencijal kao i najbolje trenirane jedinice. Ukopane jedinice sa puno tehnike su već opkoljene i ne mogu se izvući prema gradovima Dnjepru i Zaporožiju koji će se takođe uskoro naći u okruženju sa svih strana. Na taj način čitava Ukrajina istočno od rijeke Dnjepar bice pod kontrolom snaga RF. Jedini mogući prolaz nazad za sada je most kod Čerkasija i to je jedini put moguć za povlačenje koji će biti sigurno predmet pažnje ruske avijacije i dronova.

Najveće napredovanje bilo je na južnom frontu na kome je nakon osvajanja Hersona i mosta Antonovka okružen grad Mikolajev, a forsirana rijeka Južni Bug. Odatle su krenuli napada ni grad Krivi Rog kao i na Zaporožje i grad Dnjepar. Nakon utvrđenog mostobrana na ovoj rijeci i dolaska pojačanja biće moguć istovremeni napad sa sjevera i desant sa Crnog mora na Odesu koja će onda biti takođe okružena iako se nalik Kijevu trenutno pretvara u grad- tvrđavu. Nakon te bitke koja se vodi na rijeci Južni Bug za mostobran biće moguće osvajanje Odese i izlazak Rusije na Dunav. Taktika na koju se odlučila ukrajinska armija pred vatrenom premoći RF i pod savjetima NATO instruktora neodoljivo posjeća na Hitlerovu taktiku pravljenja gradova tvrđava i borbe do posljednjeg koje su bile usmjerene jedino da produže besmisleni nacistički otpor rušeći civilnu infrastukturu, a koje nisu postigle značajan vojni rezultat što će se pokazati i u ovom slučaju.

Na kraju sve te tragedije koju su spremili NATO savjetnici, ukrajinska vojska biće uništena ili završiti u zarobljeništvu. Potencijali ukrajinske vojske se drastično smanjuju traže se sistemi S300 od NATO saveznika kao i avioni, ali vazdušna premoć je nakon dvije nedjelje borbi apsolutno na strani ruskih snaga i pored isporuke hiljada i hiljada protiv vazdušnih oružja u vidu „defanzivne“ pomoci EU i NATO. Aerodromi na zapadu su stavljeni van upotrebe pod konstantnom vatrom projektila tipa Kalibar sa zemlje, neba i brodova. U upotrebi su svi oružani sitemi i velika vatrena moć ruske vojske koja uništava sve pred sobom. Taj novi vid ratovanja u kojem se pešadija teško samostalno suprostavlja ogromnoj vatrenoj premoći čak i u gradskim uslovima. Borbe odlikuje i velika upotreba anti-tenkovskih sistema Džavelin koji se takođe u desetinama hiljada komada izručuju VSU. Informacioni rat vodi se iz svih zapadnih centara po staroj matrici iz devedesetih. Gradskom borbom VSU kao taoce uzima građane jer se dejstvuje iz naselja koja posle toga postaju zona ratnih sukoba.

Riješenost Zapada da daje ogromne količine oružja i dobrovoljaca produžiće otpor VSU u zapadnom dijelu zemlje. Pregovori su tu da pruže vrijeme da se dostavi pomoć i reorganizuju jedinice VSU. Prilikom jednog takvog razgovora sa Makronom i Šolcom Putin je naveo brojne činjenice grubog kršenja normi međunarodnog humanitarnog prava od strane ukrajinske vojske. Takođe je pozvao šefove dviju republika da utiču na kijevske vlasti kako bi se zaustavili zločini nacionalnih bataljona Ukrajine.