Ivanović u novom napadu na Crkvu: Krivi mitropolita Joanikija za neosuđivanje rata u Ukrajini i krije da SPC prikuplja pomoć za ugrožene!

Drznuo se danas predstavnik Druge familije Željko Ivanović da iznova udari na crkvu, srpstvo, Vučića i mitropolita Joanikija.

A na šta bi drugo i mogao, jer neiscrpan je izvor mržnje koncerna „Vijesti“ ka crkvi i srpstvu.

Današnji pokušaj udara Željka Ivanovića na mitropolita Joanikija i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve se u najmanju ruku i najblaže rečeno može nazvati- odvratnim. Mržnja koja je prisutna u današnjoj „kolumni“, ako se ovo može uopšte nazvati kolumnom, prešla je sve dosadašnje po količini neskrivene mržnje.

Ivanović je očigledno htio svojim piskaranjem da „dokaže“ kako se SPC i mitropolit Joanikije miješaju u rat u Ukrajini. Malo je reći da je to suludo. Ali, očigledno lažni evropejac i veliki ateista Ivanović želi da što kvalitetnije obmane javnost.

Očigledno ne zna Ivanović informaciju, ili ipak možda i spinuje, da je Srpska pravoslavna crkva organizovala sakupljanje određenih novčanih sredstava koje je namijenila za rat u Ukrajinu. Kao pomoć. Ili, ipak zna, ali kao i njegovi nadređeni, Đilas i Šolak, i Ivanović mora da se dokaže svojim vlasnicima „sopstvenim sankcijama“ SPC-u.

Riječi kojima se obraća u svojoj kolumni sveštenim licima je jeziv. Njegov pokušaj da okrivi sveštenstvo za „podršku ratu i krvoproliću“ je samo još jedan u nizu njegovih nelegitimih napada na crkvu.

Ne može reklo bi se Ivanović da više u sebi drži mržnju koju osjeća prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i naslućujemo da će njegovi budući napadi biti sve učestaliji.

„Mitropolit Joanikije, nažalost, krivce vidi u „svjetskim mešetarima koji gledaju svoj interes“. Ni riječi o invaziji, kršenju međunarodnog prava, zloglasnom i korumpiranom diktatoru Putinu. Mitropolit cetinjski se tako svrstao uz bok Putinovog patrijarha Kirila. I za njega je uzročnik agresije mrski Zapad, odnosno vrijednosti koje se pokušavaju nametnuti „tradicionalnom“ Istoku. Kiril Putinov rat smatra legitimnim otporom pomenutim vrijednostima, prije svih LGBT pravima, dok Joanikije krivce nalazi u neprincipijelnoj koaliciji „bezbožništva, ateizma i komunizma“, istakao je, između ostalog, u svojoj kolumni Ivanović.

Dakle, sa njegove tačke gledišta, u njegovom nekom izvanzemaljskom univerzumu, približnom sekti, mitropolit Joanikije je krivac za rat u Ukrajini. I to samo zbog ukazivanja podrške mitropolitu Onufriju.

Uz sve to ne bi Ivanović bio ko jeste da čak ni Vučića ne spomene, jer naručeni posao nije završen ako u tekstu nisu najveće bljuvotine po svakome koga Ivanovićevi šefovi ne vole. A poznato nam je odavno da je makar u poltronstvu Ivanović broj jedan.

“ Dok DPS vrišti kako je mitropolit Joanikije opasno povezao Crnu Goru sa Ukrajinom, ili dok njihovi kontraparnjaci sa Vučićevog kanabea brane vladiku i njegov „principijelan“ stav prema „vojnoj operaciji“ u Ukrajini, gotovo neprimjetno promiče činjenica da je Joanikijeva podrška mitropolitu Onufriju i njegovim vjernicima, potpuno isključila ili, još gore, ignorisala patnje miliona Ukrajinaca koji za svog poglavara priznaju mitropolita Epifanija“, reče Ivanović i u jednom pasusu udari na Vučića, crkvu, Demokratski front, mitropolita i dokaza svojim šefovima poniznost i vjernost.

Kao pravi proevropski humanitarac. Ne može mu se to ovih dana osporiti. Ograničeni, jednostrani humanitarac. Kao i medij kojim rukovodi…Ili je, pak rukovodio… Sad je njegov limit pisanje kolumni kojima sije mržnju.

Interesantna je doza neobjektivnosti u svim javnim nastupima Željka Ivanovića, čemu u prilog govori činjenica da u njegovoj nazovi kolumni, ni riječi nema o pomoći SPC-a ugroženima u Ukrajini. A, kako bi i bilo kad je naređenje sa vrha bilo takvo da se što više i što jače „pljuje“ po crkvi.

Takođe, nemoguće je ne osvrnuti se na Ivanovićev zaključak u njegovom bogohuljenju i „ponižavanju“ crkve i mitropolita samog.

Naime, „veliki“ Željko Ivanović je poručio sveštenstvu da je iznad Boga uvijek čovjek. Pa, šta god to značilo.

„Dakle, uvaženi popovi i topovi, postoji Bog mimo vaših crkvi i Biblije. A taj Bog je u stvari čovjek – slobodan u izboru i ravnopravan u svim pravima. Nije Zapad izmislio koncept otvorenog društva da bi ugrozio vaše „tradicionalne vrijednosti“ već je Zapad svoj „tradicionalizam“ i nepravdu liječio osvajanjem slobode i širenjem ljudskih prava. Tako da kada Joanikije ili Kiril „brane“ pravoslavlje od zapadnih vrijednosti oni, u stvari, svoju zajednicu pokušavaju da zadrže na civilizacijskom nivou gdje je model življenja podređen gospodaru a ne slobodnom pojedincu. Gazda u državi, gazda u crkvi, gazda u porodici, gazda u školi – muk u kolektivitetu. Hvala, ne treba. Radije bih u slobodni svijet sa svima, uključujući prozvane bezbožnike, komuniste i homoseksualce – nego u Putinov tor u kome je, kako napisa Šiškin, nemoguće disati od prejakog vonja policijske čizme“, zaključio je Ivanović u svom „seminarskom radu“.

Zanima nas samo, da li je možda Ivanović mislio na sebe. Da li je možda on to božanstvo u projekciji čovjeka.

Obraćanje sveštenstvu sa „popovi i topovi“ je u najmanju ruku sramno…Ali, kao što smo više puta i kazali, zar je od Ivanovića i za očekivati nešto drugačije.

Izvjesno je samo, da kako vrijeme odmiče Željko Ivanović samo radi na samouništenju. Koliko sebe, toliko i koncerna „Vijesti“.

Da li nam se smiješi novi bojkot „Vijesti“ od strane vjerujućeg naroda, pa možda i finalni udarac za uništenje, ili pak samouništenje za koje su sami krivi, ostaje nam da vidimo. Jedno je sigurno, Srbi i čitaoci ne praštaju.