Piše: SIBIN
Dritan Abaz je istovremeno mandatar i onaj koji nam sasvim subjektivno tumači pregovore posvećenje sastavljanju manjinske vlade. (Iz njega, dakle, govori želja a ne realnost situacije…)
Svakodnevno Dritanovo iscrpno objašnjavanje napretka u dogovoru, može u nekom proizvesti utisak da je Abaz zapetljan u beskrajnom monologu, da se samopostavio na sceni u kojoj je onaj koji se nastoji „čuti-kako-govori“. (Derida)
Sve manje imamo, s razlogom, povjerenja u takozvani javni razum. Stvari, presudne za naš dalji život, odvijaju se iza zatvorenih vrata, dok se interpretiraju kako je kojem, akteru odlučujućeg, okruglog stola, ćejf.
Prema Andriji liberalu, tanka je nada, dočim je mandataru dogovor sve izvjesniji, zasad fali samo da se međusobno iskomuniciraju SNP, SD & SDP. Da bi do toga došlo, neko mora u najbitnijem neutralizovati svoj partijski program. (Ako Joković i Draginja nađu zajednički, politički jezik, onda će demokratiji svanuti, pa ipak je nešto tako moguće samo u nekakvoj alternativnoj stvarnosti. Međutim, fotelja olabavljuje mnoge principe!)
Konferencija DF-a je pokazala da se radi o političkom zrelom savezu koji od početka zna šta hoće, i gdje je kvar u ovom nakrivo nasađenom sistemu, u kojem je konstantno prisutan vještački rad „prevrednovanje svih vrijednosti.“ (Niče)
Zbog čega kriza biva sve osjetljivijom (i po džep opipljivijom), kao što politička konfuzija biva sve očiglednijom, i da bude gore, to se tako odvija i na međunarodnom planu, kad uz rat imamo evo i nove mutacije virusa koji pogađa Kinu ali i Evropu, i ako nastavi tim tempom, ubrzo će stići i do nas, a tamo smo se bili ponadali da smo konačno skinuli maske.
Da, jesmo, samo kako bismo pokazali da nosimo nešto od lažnog ljudskog lika.
