Piše: SIBIN
Jozefa K.a u misterij „Procesa“ upućuju slikar-klošar, Titorelli, i opslužitelj advokata, izvjesni Block, kome Leni, kućepaziteljka u advokatovoj kući katkad pripusti da prespava u kužini, i zatim sveštenik, koji govori o paraboli vrata, jer ona na koja kucamo nikad se ne otvaraju za nas.
Kome mi, dakle, da se obratimo, kojem obespravljenom, iz društva prognanom, od sebe prezrenom marginalcu, da nas obavijesti koliko su pregovori odmakli i da li je, u pitanju, novo odlaganje u beskraj prolongiranog sastava (manjinske) vlade?
Jer, trenutno tako izgleda: da je lakše bilo s vlastiti zbaciti DPS, nego nakon ekspertske sastaviti manjinsku vladu. Za koju je živo zainteresovan dr Abaz, i to toliko da je njega što se tiče, sjutra mogu sklepati.
Ali, kako?
Budući da svi potencijalni akteri imaju svoj jasno uokviren program i interes koji se, opet, ne poklapa sa drugim programima i interesima, a to što je, prema riječima Dritana, DPS bio najfleksibilni, sasvim je normalno, jer je u fazi političke reanimacije.
Dok, dakle, traje kafkijansko, u nedogled odlagajuće sastavljanje nesastavljive vlade, suočavamo se sa pitanjem brašna, koga nam ubrzo može prifaliti, jer se Krivokapićev ministar vanjski, debelo zamjerio Srbiji koja odgovorila da će to imati dalekosežne posledice.
Kad je već Italijansko brašno za koje se raspitivasmo na tržištu znatno skuplje, odakle da ga uvozimo?
Možda, ipak, da tokom kriza koje slijede jedemo kolače, čekajući vladu spasa po modalitetu URA-e?
