Piše: Sibin
Kolumna počne prepričavanjem vica, zatim brzopotezno obradi takozvani događaj nedelje u kojem portretiše glupost nekog političara, potom se donekle razradi geopolitička trzavice sa nekom moglo bi se reći smjelom paralelom.
Mišljenje postaje razrada problematike sedmičnog, daje se četiri puta u mjesecu, i što se više proizvodi, ona sve manja dobacuje do, inače, isuviše inertnog i pasiviziranog te u objekat preinačenog javnog mnjenja. Zaista: intelektualci i kulturni djelatnici nikada nisu imali manji uticaj nego što je to danas, kad politika apsolutno sve apsorbuje, od istorije do religije, ona je velika mješalica kroz koju sve prolazi kako bi, naposletku, izgubilo od sebe svu, inače, upitnu autentičnost.
Transparentnost je novi vid totalitarizma i utoliko prije, ako gubimo pravo na vlastitu tajnu, utoliko nam se oduzima od dubine lične istine!
Postoji toliko toga što je nepodjeljivo, i pored činjenice da je društvo konstrukt, i da ne postoji način koji nam obezbjeđuje bijeg od njegovog lošeg uticaja na nas.
Uz prepričavanje vica, sedmičnog političkog ispada, globalne zasrane situacije, često se možemo poslužiti i nekim filmom kako bismo ilustrovali duboki glib u kojem smo se zatekli. Metoda prenošenja viđenja te mišljenja stvari čini da se znanje potpuno srozalo i dopustilo da ga pohara moć koja djela sasvim suvereno i zbog toga više nego opasno.
Eh, da: jeste li čuli onaj vic o?….
Najinteresantnije je kada daju na primjer važne informacije o ratu u Ukraini u kojima se pominju strašne civilne žrtve sa slikama srušenih stambenih zgrada a odmeh pored te vijesti se nalazi neka gola žena sa velikim sisama i sa ogromnom zadnjicom a tema članka je borba protiv celulita. Strava. Ubijaju nas toatnim miksom nebuloza i tragedija pa nam se mozak pretvara u samljeveno meso. Normalizacija bezumlja. Ponavljanja kastinskih mantri. Smrt u živo. Laži. Nevoljni učesnici novog svjetskog poretka.