Piše: Radomir Uljarević, pjesnik
Šta je ovo, pobogu, tolika frka i kuknjava samo zato što Sud sankcioniše one koji na nekim opskurnim portalima drže svoje naci kružoke, okupljeni oko istog korita, i kojima ništa nije sveto, sem sadržaja u koritu. Ali kako se korito pomalo prazni ? sve više psuju, hule, ogovaraju, kukumavče, tranjaju?
Žao mi je druga Čirgića, on nije zao, meni je čak ponekad i simpatičan, i pristojno se ponaša, ali neuk, a uhvatio se u kolo sa zluradima, i sada nema kudkamo, mora da igra kako oni sviraju.
Zašto drug Čirgić, to je javno obećao, ne pođe u Spuž, da odleži krivicu, i da se tamo ispovijedi zato što je bio posegao za tuđim i neotuđivim intelektualnim pravom, a za koje nepočinstvo je pravosnažnom presudom osuđen, zajedno sa profesorima tzv. Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja, za koje sada već postoji sudski dokaz da su plagijatori. I ne samo s njima, u glib piraterije on je povukao i Maticu crnogorsku, i lažni Institut za jezik i jezikoslovlje koji je drug Čirgić pretvorio u Fakultet za crnogorski jezik na Cetinju.
Otkako je Sud pravosnažnom presudom ustanovio da je drug Čirgić potpisao tuđ rad zajedno sa još jednim Radomanom, a sve to objavila Matica crnogorska koja nezakonito, kao nevladina organizacija, opstaje na Vladinom budžetu, ne prestaje graja po svim opskurnim portalima čiji vlasnik je Begapres.
Čuvena organizovana družina od 4 tužioca dva pravna lica (Matica crnogorska i Čirgićev Institut za jezikoslovlje) i dva pojedinca (Adnan Čirgić i njegov posilni Aleksandar Radoman) uhvaćena je na djelu piraterije.
Neznaveni kakve ih je dobri Bog dao, opskrbljeni nacionalističkim (umalo ne rekoh – nacističkim ambicijama i strastima) oni su krenuli da preurede Crnu Goru, počeli su od jezika nipodaštavajući sve vrijednosti tradicionalne Crne Gore, i pretpostavljajući im neke nove njihove, takozvane vrijednosti utemeljene na plagijatu i na krađi i prekrađi autorskih prava, i umjesto da se sakriju negdje u mračnim podrumima Matice crnogorske i takozvanog Fakulteta za crnogorski jezik koji Vlada Crne Gore, kao i Maticu, bespravno finansira i bespravno izdržava kao privatnu firmu – oni sada nastavljaju sa kuknjavom i neviđenom papazjanijom drčeći se sa toliko nepismenih galimatijasa pred kojima čovjeku ostaje samo da se krsti i zakršća.
A sve je počelo oko korita. Dok je bilo kako je bilo, bilo je svima njima koliko treba, ali odnedavno grabež se uselio u srca skorojevića i neznalica koji se međusobno nagrađuju navodno za književnost po onoj narodnoj: Ti meni vojvodo, ja tebi serdare, a znamo koja smo go*na!
A kad im ja ukažem na to ko su i šta su, uglas zakukaju i razobadaju se uzduž i poprijeko po Ćemovskom polju i Obilića poljani, sa svežnjem netalentovnih pjesmuljaka, u zadnjem džepu, i nizom nepismenih tekstića, koje drže na istom mjestu, pozadi.
