Piše: SIBIN
Riječ je, dakle, o: – liriku među ovdašnjim političarima, o cvrkutavoj duši, „drhtaju u prutu“, ali i o: nepotkupljivo slobodoumnom čovjeku nepoljuljanog integriteta koji je svoj primarni poziv vidio u radu na interesu opšteg dobra.
Međutim, juče izvali izjavu u kojoj uznastojao objasniti kako je isto robovati pod Milom i pod srpskom elitom.
Izgleda da je pomenuti poeta, i neodavno kolumnist, nešto čitao o odnosnu Gospodara i Roba, kod Hegela, u razuzdanoj „Fenomenologiji duha.“
Iako znamo da nismo slobodni – i da to ne možemo biti – ponašamo se KAO da smo slobodni, i sav je trik u tome, veli jedan psihoanalitičar.
Zaista: slobodni smo samo u Zakonu, propisu i zabranu, etičkom podržavanju suštine života koja je u življenju suštine.
A onaj koji govori o nečijem robovanju, dakle, o svojoj slobodi, vrlo je neubjedljiv, taman onoliko koliko i poetički patetičan, ali takva je stvar sa strančicama koje se skubu sa mršavi mandat, taj drhtaj u prutu.
