Zvezdini centri pred velikim ispitom: Kako „preskočiti“ visoku liniju Budućnosti?

Deža vi u ABA ligi. Treći put zaredom će se za trofej na Jadranu boriti Crvena zvezda i Budućnost. Prvi meč na programu je u nedelju (18.30), a finalna serija će najkasnije biti gotova 28. maja. Igra se na tri pobjede, a crveno-bijeli imaju prednost domaćeg terena. Ekipa Dejana Radonjića će tako ukrstiti koplja sa timom koji ju je nadigrao u oba navrata tokom regularnog dijela sezone, a jedna od prednosti Podgoričana pred odlučujuće mečeve u borbi za pehar i Evroligu mogla bi da bude na unutrašnjim pozicijama.

Dolaskom Saše Obradovića Crvena zvezda je postavila visoke ciljeve. Na poziciji centra angažovan je kamerunski košarkaš Lendri Noko, ali su kod bivšeg igrača Albe i pre početka priprema ustanovljeni određeni zdravstveni problemi. Zbog toga je pauzirao nekoliko mjeseci, a Zvezdin plan B nije upalio. Emanuel Teri, koji je stigao kao zamjena za Kamerunca, nije opravdao očekivanja, pa je ubrzo razriješen dužnosti. Nadali su se u klubu sa Malog Kalemegdana da bi Džoni O Brajant mogao da riješi problem i iznese veliki dio tereta, makar dok se Noko ne vrati u trenažni proces (u međuvremenu je došlo i do promjene na klupi), ali je Amerikanac posle osvojenog trofeja u Kupu Radivoja Koraća napustio klub i karijeru nastavio u Turskoj.

O sklapanju američkog tandema Teri – O Brajant, Noko je polako krenuo sa adaptacijom, traženjem fizičke spreme i takmičarske forme, ali je tek u prethodnih mjesec dana počeo da pokazuje zbog čega je minulog ljeta u potrazi za novom peticom Zvezdin izbor pao na njega. Vrlo dobar je na skoku, sve bolje koristi neosporne fizičke kvalitete u defanzivi, borben je, ali utisak je da još kuburi u ofanzivnim zadacima. Povremeno umije da bljesne, kao u prvoj četvrtini majstorice sa Igokeom (11 poena). Ipak, u nastavku susreta nije uspio ništa da pogodi, u duelima sa protivničkim centrima nije dolazio do dovoljno dobrih pozicija za realizaciju, povremeno je i nerezonski pokušavao da pronađe put do koša rivala, pa je izostao dodatan poenterski doprinos.

Ruku na srce, iz meča u meč pokazuje sve više i Zvezda može da bude zadovoljna njegovim partijama u poslednje vreme. Radonjić može da se osloni na Noka, ali je utisak da je problem u nedostatku pravih alternativa. Marko Jagodić Kuridža je povređen i pitanje kada će moći da pomogne saigračima u ključnom dijelu sezone. Ognjen Kuzmić ne pruža partije na zadovoljavajućem nivou, dok forma Duopa Rita varira.

Centar iz Doboja je posle perioda propraćenog povredama u madridskom Realu i saobraćajne nesreće koja ga je zadesila početkom drugog mandata na Malom Kalemegdanu, daleko od igrača koji je svojevremeno bio među najboljim „peticama“ Evrolige i standardan reprezentativac Srbije. Na 25 nastupa u ABA ligi ove sezone Kuzmić nijednom nije uspio da upiše dvocifreni broj pena. Zabilježio je ukupno 11 blokada, od toga čak tri na utakmici sa Cedevita Olimpijom u prvom dijelu sezone. Ni ofanzivno, ni defanzivno ne pokazuje zadovoljavajući kvalitet.

Kada je Rit u pitanju, Australijanac je po dolasku iz FMP-a minulog ljeta najavio veliki potencijal, ali posle povrede koja ga je zadesila krajem marta ne uspjeva da pronađe ritam. Tako je tokom serije sa Igokeom proveo zbirno tek nešto više od 12 minuta u igri i postigao ukupno dva poena. Bilo bi dobro da mu Radonjić pronađe „žicu“ pred odlučujuće bitke, posebno jer je dokazao da može da bude veoma potentan. Iako nijednom tokom tekuće takmičarske godine u ABA ligi nije bio više od 20 minuta na parketu, Ciboni je na startu sezone isporučio 17 poena (18 minuta), potom 13 Borcu (16 minuta), isti učinak imao je i protiv Krke (15 minuta), dok je u derbiju sa Partizanom odigrao bitnu ulogu i za nešto više od 18 minuta postigao 15 poena.

Nesumnjivo će Radonjić kroz par treninga do prve finalne utakmice pokušati da ih trgne, ali kada se sve sagleda, trenutna situacija sa Kuzmićem i Ritom ne deluje obećavajuće. Sve to stavlja još veći pritisak na Lendrija Noka koji, čini se, u ovom trenutku jedini ima može da iznese izazove koji ga očekuju u duelu sa Budućnosti.

Sa druge strane, Dejan Milojević u svojim redovima ima sjajnog Vilija Rida. Iskusni Amerikanac se pokazao kao vrhunsko pojačanje, najkvalitetnije partije pruža kada je najpotrebnije, što se jasno oslikava kroz njegov učinak u mečevima koji su u tekućoj takmičarskoj godini nosili najveću težinu. Tako je u četvrtfinalu Evrokupa na tri utakmice sa Monakom u prosjeku bilježio 17,3 poena, dok je Mornaru u polufinalnim duelima ubacio 13 i 14 poena (u drugom meču je bio i na skok od dabl-dabla).

Defanzivno je takođe jako dobar, a iako statistika nekad umije da zavara na njegovom primjeru realno prikazuje doprinos u „čuvanju obruča“. Dva puta je u Jadranskoj ligi ove sezone zabilježio po pet blokada (jednom u polufinalu protiv Barana), a tri puta je „gasio svijetlo“ protivnicima u odlučujućem meču pomenute četvrtfinalne serije sa Kneževima (koji su stigli i do trofeja u Evrokupu).

Rid se dakle dokazao kao pouzdana opcija u napadu i pravi „rim protektor“, kako Amerikanci vole da kažu za igrače koji dominiraju pod svojim košem, ali prava snaga Podgoričana je u tome što ima i sasvim dobre alternative. Na „petici“ su tu još Dragan Apić i Zoran Nikolić, a od igrača sa unutrašnjih pozicija se svakako izdvaja i Melvin Edžam.

Čim je Kanađanin u glavni grad Crne Gore stigao iz Unikahe moglo je da se primjeti da je uprava napravila odličan potez. Ovaj 30-godišnji košarkaš, sjajnih atletskih sposobnosti i prilično meke ruke (u ABA ligi je na 40 odsto uspješnost u šutu za tri poena), jedno je od najjačih Milojevićevih oružja. Visok je 201 centimetar, revnosno obavlja defanzivne zadatke, a daje i ogroman doprinos u napadu, što dokazuje činjenica da je samo sedam od 26 nastupa u regionalnom šampionatu završio sa jednocifrenim brojem poena (jednom je bio bez učinka, a u dva navrata je brojao do devet). Čini se da je i posebno motivisan protiv Crvene zvezde ili su mu protivnici iz crveno-belog tabora „legli“, pa je u pobedi u Beogradu ubacio 10 poena (od 67 Budućnosti), dok je u Podgorici bio najefikasniji igrač ekipe sa 18 (pritom je imao šest skokova).

Od visokih igrača izdvaja se i krilni centar Danilo Nikolić, prije svega zbog sjajnog šuta. Pogodio je 41 trojku ove sezone (na 14. mjestu u čitavoj ligi) i potvrdio se kao kvalitetna prijetnja van linije 6,75 metara. Kada ostane sam, protivnik praktično može odmah da se spremi za početak napada ispod svog koša, a nerijetko je pogađao i iz teških pozicija, pa je tako srušio Partizan u poslednjim sekundama produžetka u Beogradu.

Dakle, iako se sa pravom procjenjuje da će najveći teret u predstojećem finalu ponijeti bekovi, kao i da se najviše očekuje od Džordana Lojda, Korija Voldena, Dejana Davidovca i Ognjena Dobrića sa jedne i Džastina Kobsa, Nikole Ivanovića i Amadea Dela Valea sa druge strane, ključna bitka mogla bi da bude pod obručima. Zvijezda će imati težak zadatak, u skraćenoj rotaciji će morati da izađe na kraj sa rivalom koji ima više opcija u reketu, a po svemu dosad prikazanom i sa centarskom linijom koja je trenutno u boljoj formi.

Izvor: Mozzart