Koliko su, i da li su sumnje udaljene ili su samo udaljenije, zato što je u pitanju Vrhovni državni tužilac (VDT) Ivica Stanković, potpuno je sumnjiva rabota. Polazeći od pretpostavke da nije uzimao ono što Neno tvrdi da mu je davao, sumnjiva rabota, što je onda Ivica obećavao da će vratiti, pita Milun Zogović, poslanik DF-a.
“Što da vraća ako nije uzeo. Onako za svaki slučaj. A takvi su baš rijetki. Pa je osnovano sumnjiva rabota da li ih uopšte i ima. Ponovo polazimo od pretpostavke, da ih ipak ima. Opštepoznato, višestruki povratnik na mjesto premijera i predsjednika Crne Gore Milo Djukanović, vratio je Dušku Kneževiću 17 tisuća evra, tvrdeći da ih nikad nije uzeo! Zašto onda i Ivica Stanković navodjen tim primjerom da ne obeća da će vratiti iako tvrdi da nije uzeo. Ako vratiš, tvrdeći da nisi uzeo, nema nikakve odgovornosti a ni udaljene sumnje kako reče Milivoje Katnić, kaže on.
Što je Ivicino vraćanje sumnjivije od Milovog.
“Bitno je da tvrde da nijesu uzimali. Sudeći po Milivoju čisti su skroz na skroz. Srećni je čoek Duško Knežević. Njemu svi „vrću“ a niko uzimao nije. Očigledno da je to formula njegovog bogastva. Vrati ovaj, vrati onaj, gomilalo se to godinama. Svi „vrćali“ a niko uzimao nije. Ako je vjerovati Milu i Ivici u interpretaciji Milivoja Katnića, Knežević je sve legalno stekao. Sakupljajući vraćeno. Jedino gdje možda može, kod nevjernih Toma, da se javi tračak udaljene sumnje jeste sekretar Neno. Nije sumnjivo da je Neno sekretar. I u to niko ne sumnja. Ali čiji? Ivicin ili Duškov?, navodi on.
Ivica sumnja da je Duškov, a Duško tvrdi da je Ivicin.
“Kada su u davna vremena učili jednog gospodina da gleda na sat, lako je naučio da kad je velika kazaljka na 12 samo treba propratiti malu i tačno se pokaže koliko je sati. Ali djavo namjesti sumnjivu rabotu prilikom prve provjere, u momentu kada su ga pitali koliko je sati, on baci pogled na sat kad ono kazaljke ležale li leže, opružile se ravno, ko da se protežu prije ustajanja, velika na 9 a mala na tri. Skroz sumnjiva rabota. Ali nije se dao uhvatiti na pogrešnu nogu, iz cuga je odgovorio „još se ništa ne zna“. Kao i za Nena. Sem da je sekretar, još se ništa ne zna. Ta rečenica je zapravo paradigma pravnog epiloga svih osnovanih ali na žalost samo udajenih sumnji! Gdje, svi sve znaju a još se ništa ne zna. U tom ambijentu lažne neosnovanosti na tom medjuvremenu, Crna Gora poput udaljene sumnje tavori decenijama, ocijenio je Zogović.
Apsurdno je očekivati da Ivica uhapsi Mila ili da Ivica uhapsi Ivicu.
“Jer tu se jos ništa ne zna. Ili ne daj bože, da Milivoje posumnja u bilo kog drugog sem u Demokratski front. Tada su mu sve sumnje osnovane, i tu se unaprijed sve zna iako se ništa ne zna. Ustaljena šema režimskih namještaljki. Još se ništa ne zna, paradigma „Avala i Zavala“, KAP-a, Limenke, Telekoma, Listinga, Klapa i Vardara, pljačke stanova, Koverti, paradigma jednog zaposlenog za koga se osnovano sumnja da će donijeti četiri glasa DPS-u. Paradigma zemlje u kojoj se sve zna, a eto ipak još uvijek se ništa ne zna, zaključuje Zogović.