Konstantinovka, grad u ukrajinskoj Donjeckoj republici, pod punom je ruskom kontrolom, tvrde u Moskvi. Međutim, u Kijevu ne prihvataju da je ovaj strateški važan punkt Donbasa za njih nepovratno izgubljen.
Sudeći prema izvještajima sa terena, žestoke borbe i dalje se vode, osvajaju se kuća po kuća, ulica za ulicom. Snimci razaranja putuju svijetom… Kako je prije neki dan izjavio portparol Kremlja Dmitrij Peskov, za oslobođenje Donbaske narodne republike neophodno je zauzeti još dva grada: Kramatorsk i Slavjansk. Nakon toga cijela teritorija ovog dijela Ukrajine biće oslobođena. Podsjetimo, rat koji se četiri i po godine vodi između dvije bivše sovjetske republike počeo je upravo na ovim terenima davne 2014. kada se stanovništvo Donbasa referendumom izjašnjavalo o izlasku iz okvira ukrajinske država. Već tada broj stradalih je premašivao brojku od 1.400. Sve što je uslijedilo nakon toga protreslo je Evropu iz temelja i najavilo promjene kojima danas svjedočimo.
O delikatnosti akcije u Konstantinovki i njenom značaju za nastavak ili okončanje rata možda najbolje svjedoči činjenica da komande zaraćenih strana nisu javno obelodanile dokle su dospjele sukobljene trupe, koliki su gubici, materijalna šteta. Štaviše, odluka ukrajinske komande da ne primi tijela svojih izginulih vojnika bacila je dodatno svjetlo na žestinu okršaja. Mediji i jednih i drugih preplavljeni su snimcima sa ratišta, razvijenih zastava… Ali isti pokazuju samo djelove akcija, dok kompletna slika i dalje ostaje nedefinisana.
Jasno je da je i za Kijev i za Moskvu Donbas jedno od najvažnijih bojišta i da će njegovo razrješenje u velikoj mjeri odrediti i dalju sudbinu rata, tačnije, njegov neminovni završetak. U ovom trenutku, prema izvještajima sa terena, Ukrajina pod kontrolom drži oko 15 odsto teritorije ove republike sa nekoliko utvrđenih gradova i industrijskih centara poput Kramatorska, Pokrovska i Slavjanska. U Moskvi navode da bi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mogao da okonča rat u roku od 24 sata ukoliko bi povukao trupe iz Donbasa. Bez toga, stabilan i dugotrajan mir, jednostavno ne bi mogao da opstane. Sukobi bi svakako bili nastavljeni, makar i manjeg intenziteta. A, kako podsjećaju, upravo mir je ono što je Zelenski obećao biračima kada je dolazio na vlast. Uostalom, tako kazuje i stanje na bojištu.
Umjesto mira Ukrajina je stupila u period potpune neizvjesnosti, uglavnom zahvaljujući ambicijama velikih evropskih zemalja da za sebe prigrabe potencijalno najperspektivniji dio kontinenta. Besprimjerna isporuka najrazličitijeg naoružanja Ukrajini, kao i političko djelovanje, doveli su evropske zemlje na ivicu da i same aktivno budu uvučene u rat dvije bivše sovjetske republike. O tome govori i sve ubrzanije sopstveno naoružavanje pojedinih država na kontinentu, kao i obnavljanje obaveze služenja vojnog roka. U okvirima NATO-a, ili van njih.
Sve to je, po mišljenju Kremlja, otvoren poziv na novi rat, koji bi mogao biti daleko katastrofalniji od prethodna dva vođena u prošlom vijeku. Kako tvrde u Moskvi, Rusija je previše velika i ozbiljna zemlja da bi bila uvučena u novu avanturu, pogotovo u eri buđenja velikih istočnih zemalja kao i onih na jugu planete. „Došlo je vrijeme da zapadna Evropa, koja je decenijama bila pod direktnim uticajem SAD, ozbiljno porazgovara sa svojim mentorom”, navode. U protivnom ceo svijet bi ponovo mogao da se nađe u plamenu.
Možda su upravo stoga mnogi analitičari skloni da ruskoj tzv. „Specijalnoj vojnoj operaciji” u Ukrajini sada daju karakter „pravog rata, širokih razmjera”. Na stranu činjenica da je Rusija od početka sukob, gledano kroz prizmu nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, proglasila internim. Međutim, jasno je da je uključenjem u njega velikog broja najjačih država NATO-a, što logistički, posebno putem satelita, što isporukama naoružanja, pa i stručnog osoblja, ceo proces krenuo pravcem koji nikoga na kontinentu ne ostavlja spokojnim.
Otvorena podrška Ukrajini od strane Berlina, Pariza, Londona, Vašingtona ukazuje na to da Kijev u svojim nastojanjima nikada nije bio sam i da je cio proces samo pokušaj da se NATO dodatno približi ruskim granicama i najveću državu na kontinentu, praktično, odvoji od ostatka Evrope i svijeta. U takvim uslovima, po mišljenju Peskova, Rusija mora da bude oprezna i spremna na svaku provokaciju.
(politika)
