Zašto Tramp NEĆE MOĆI da okonča rat u Iranu

„Izlet“ koji zahtijeva „bezuslovnu kapitulaciju“ Irana. Ovi retorički čvorovi predsjednika Donalda Trampa dobro se uklapaju u njegov stil diktiranja američke informativne agende, ali nailaze na tvrdu realnost rata kada se suoče sa surovom stvarnošću sukoba.

„Pobjeda“ u ratu nije kao u sportu: rezultat ne proglašava pobjednika poslije unaprijed dogovorenog trajanja. Hvalisanje i video-snimci u stilu video-igara koje američka vlada objavljuje dok vodi napad na Iran prikrivaju izuzetnu ozbiljnost jednog tvrdokornog trenutka: koliko daleko Amerikanci moraju da idu, ne samo da bi proglasili „pobijedili smo“, kao što je Tramp rekao u Kentakiju, već da bi Iran naterali da se ponaša kao da je pretrpio poraz?

Tramp je sada upao u najstariju zamku modernog ratovanja, prenosi CNN, a to je vjerovanje da će brza, hirurški precizna vojna operacija donijeti brze i trajne političke rezultate. Sovjeti su to uradili u Avganistanu, Sjedinjene Države u Iraku 2003. godine, Vladimir Putin je to učinio u Ukrajini i još uvijek ratuje.

Kakvu god silu vojska primijeni ili ne uspije da primijeni na početku, ljudi koje napada imaju veću posvećenost odbrani svoje zemlje i svojih domova.

Bijela kuća je možda u ovo ušla prebrzo, iskoristivši priliku za udar na vrh vlasti, koju je pružila izraelska obavještajna služba. Izraelski premijer Benjamin Netanijahu ima veoma drugačije regionalne ciljeve, a dugotrajno američko učešće u ratu protiv Irana odgovara njegovoj želji za Iranom koji je u stalnom raspadu i više ne predstavlja prijetnju. Međutim, smrt vrhovnog vođe Alija Hamneija 28. februara stvorila je isto toliko problema koliko ih je riješila.

Ne postoji neka Delsi Rodrigez koja čeka u pozadini da je Tramp postavi na vlast, kao što je bio slučaj kada su američke snage pokušale da smijene predsjednika Nikolasa Madura. Umjesto toga, iranski tvrdolinijaši popunili su vakuum postavljanjem Hameneijevog sina, Modžtabe Hamneija, upravo čovjeka za koga je Tramp javno rekao da ga ne želi.

(Nportal)