Samosabotaža kao način da se zaštitite od novoga
Američki naučnik Bendžamin Frenklin je jednom rekao: „Uspjeh je uništio mnoge ljude.“ Labkovski kaže da je Frenklin bio u pravu, pa dodaje: „Uspjeh nam zadaje mnogo nevolja jer nam mijenja život.“
A ako se plašite promjena jer nijeste sigurni u sebe, onda vam dugo očekivani uspjeh neće donijeti radost. Pogotovo ako ste u djetinjstvu bili ubijeđeni da nije dobro ispružiti vrat, privlačiti pažnju, hvaliti se, već da treba biti skroman: uvijek će se naći neko pametniji i jači od vas, smatra Labkovski.
Pobedili ste na takmičenju i našli se na vrhu, đe budite ljubomoru i zavist kod svojih kolega, đe morate da potvrdite svoje dostignuće, ostvarite njegovu primjenu i provedete dosta vremena van kuće. To je zastrašujuće, jer u vama živi mali sivi miš. I ne želi da ispružite glavu, glasi opservacija popularnog ruskog psihologa.
On kaže da je ponekad uloga posmatrača udobnija od uloge pobjednika: nema odgovornosti. I ništa ne treba mijenjati. „Samosaboteri“ svojim umom shvataju: pobjeda je velika! Oni teže uspjehu. I čim dođu do toga, podsvijest vrišti: „Hoću da sjedim u mračnoj rupi, neću da budem na suncu!“ I sapliće čovjeka – tjera ga da zaboravi torbu u kafiću, zakasni na ceremoniju, laže o „bolnom stomaku“. I traži da izgledate kao i obično – mali i bespomoćni. Da živite kao prije.
Ne predajte se strahovima
„Normalno je da osjećate strah kada izađete iz svoje zone udobnosti. Nije normalno da ga slušate. On je kao terorista – ako mu se povlađujete, osvaja sve više teritorija. Zato sebe treba da primoravate da se glasno radujete svakom uspjehu, oslobodite se napada ‘lažne skromnosti’ i svim prijateljima pričate o svom uspjehu, da prihvatate čestitke, dijelite sa drugima planove i prekidate povlačenje.
Igrajte od radosti – i za nekoliko sati ili dana počećete da je doživljavate. Strah se onda pretvara u prijatno uzbuđenje i iščekivanje nečeg novog“, zaključuje Labkovski.
(Mondo.rs)
