Zašto premijer Spajić nije napisao ni slovo o prebijenim državljanima Crne Gore na Kosmetu, a komentariše slučaj Petra Komnenića?

Dok je javnost Crne Gore brujala o torturi koju su pretrpjeli državljani Crne Gore za Vidovdan na Kosmetu, premijer Milojko Spajić pokazao je gdje izgleda leže njegovi prioriteti. Dok su Stefan Tatar, Mirko Žižić, Damjan Otašević, Darko Ašanin i Danilo Ljutić prolazili kroz policijsku represiju od strane prištinske policije, gdje su bili izloženi fizičkom i verbalnom nasilju samo zato što su zapjevali poneku srpsku pjesmu (dakle nikoga nisu napali niti su imali namjeru, a dobili su prebijanje od strane prištinske policije) – od premijera nismo čuli nijednu riječ osude, niti vidjeli hitnu reakciju institucija na ovaj brutalan atak na dostojanstvo naših građana.

Međutim, kada je u pitanju „Druga familija“ i zabrana ulaska u Srbiju Petru Komneniću, premijer Spajić postaje izuzetno agilan na društvenim mrežama. On ne gubi vrijeme da stane u odbranu onih koji su godinama gradili karijere na „pumpanju“ mržnje prema Srbiji i srpskom narodu. Istina, jeste kasnije, nakon Komnenićeve reakcije

Premijerova retorika u kojoj pokušava da pravi razliku između „novinarskog pristupa“ pojedinaca, dok istovremeno ignoriše fizičku torturu koju trpe obični građani Crne Gore, ogoljava suštinu politike koju sprovodi. Dok ćuti na teror koji sprovodi prištinska policija, a vjerovatno zarad čuvenih dobrosusjedskih odnosa, premijer ekspresno ulazi u polemiku kako bi zaštitio status „medijskih veličina“ iz Druge familije, pretvarajući se da ne vidi da je reciprocitet samo logična posljedica dugogodišnjeg djelovanja tih istih medija.

Podsjetimo, potez zvaničnog Beograda nije pao s neba. On je samo ogledalo politike koju su određeni medijski krugovi u Crnoj Gori sprovodili od 2006. godine u pokušaju degradacije svega što nosi srpsko ime (a svi se sjećaju čuvenih naslova gdje degradiraju čitav jedan narod – „Bez klime ne ljetuju više ni Srbi“). Ako je premijeru stalo do dostojanstva, zašto mu ono nije prioritet kada su u pitanju naši državljani na Kosmetu? Zašto tada ne pokazuje „mišiće“ i ne zahtijeva hitne odgovore od onih koji su te ljude zlostavljali?

Ovakav pristup, u kojem se premijer države više brine o „bezbjednosti“ i „profesionalnom integritetu“ onih koji decenijama truju odnose sa susjedima, nego o bezbjednosti sopstvenih građana, predstavlja najdublji oblik političkog licemjerstva. Ako je država Crna Gora odlučila da uvede politiku „nulte tolerancije“, ona mora biti jednaka za sve – a ne selektivna, gdje se štite medijski miljenici, dok se na prebijene državljane na Kosmetu zaboravlja, makar javno i koliko su mediji upoznati. Mogao je premijer stati u njihovu odbranu budući da je itekako aktivan kada su u pitanju evropske integracije. Stoga se postavlja pitanje – da li je evropski prebiti Srbe iz Crne Gore koji su pjevali?