Manastir Svete Petke na Gostilju Martinićkom danas, 4. jula 2026. ljeta Gospodnjeg, na dan kada praznujemo Svetu prepodobnu Anastasiju Srpsku, molitveno je proslavio svoju slavu i obilježio petnaest godina od kada je, na praznik Svetog Nauma Ohridskog, 3. jula 2011, godine, osveštan rukom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
Svetom liturgijom je načalstvovao NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje sveštenstva i svešetnomonaštva, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Na kraju svetog bogosluženja, Mitropolit Joanikije je povodom manastirske slave –– dana osvećenja, u čast Svetog Nauma Ohridskog prelomio slavski kolač.
Potom je sabrani vjerni narod poučio da je dobro da se sjećamo naših duhovnih početaka, od kada smo primili svetu pravoslavnu vjeru, istovremeno se opismenili i počeli da proslavljamo ime Božije, Oca i Sina i Svetoga Duha – od kad smo postali hrišćani u vrijeme Svetih Kirila i Metodija i njihovih učenika Klimenta i Nauma, koji se kod nas najviše se pominju, iako ima još dosta učenika Svete braće.
Govoreći o Svetom Naumu Ohridskom, koga ova sveta obitelj proslavlja, Vladika je istakao da se on pročuo kao veliki iguman i veliki duhovnik te da darove koje mu je Bog dao i blagodat Svetoga Duha koju je primio od Gospoda, nije zadržao samo za sebe, nego je tim darovima napajao svoje monaško bratstvo, gdje je i nastao slavni Manastir Svetoga Nauma Ohridskoga, čudotvorca i iscelitelja:
„Takvi su duhovni darovi. Oni se ne daju da bi čovjek njih prisvojio sebično sebi i da bi se samo njima on koristio, ma u kom pogledu, nego prije svega da bi ih umnožavao i prenosio na druge bogolike duše kojima su isti ti duhovni darovi potrebni. I iz toga bratstva izašli su veliki ljudi, veliki propovjednici riječi Božije, nadahnuti primjerom i blagoslovom Svetoga Nauma Ohridskoga. I dan-danas ta svetinja sabira vjerni narod sa svih krajeva pravoslavne vaseljene, i tamo dolaze na grob Svetoga Nauma, kao i kod kivota Svetoga Vasilija Ostroškoga, i nalaze utjehu i isceljenje.“
Isto tako za naše duhovne početke, naglasio je Mitropolit, vezana je i Sveta mati Anastasija, koja je živjela preko 300 godina poslije Svetoga Nauma i imala malo drugačiju službu u svome životu – bila je sveta majka, imala je od Boga blagoslov da rodi tri sina, velika, čuvena i znamenita u našem rodu, posebno Sveti Sava.
„Pa je i pominjemo kao Sveta Anastasija, majka Svetoga Save. O njenom životu nema baš mnogo podataka, vrlo malo. Zna se da je bila supruga Svetoga Stefana Nemanje, velikog, moćnog, pobožnog vladara i veličanstvene ličnosti u našem rodu. Bila je majka trojice velikih i znamenitih sinova: dvojice svetitelja, jednoga vladara, koji je vladao upravo ovom našom teritorijom, našom zemljom, Vukan. I od njega su izrasle velike ličnosti: Stefan, ktitor manastira Morače, David, ktitor manastira Davidovice, i mnogi drugi. Tako da je i Vukan veoma značajna ličnost“, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Na osnovu onoga što se može pročitati iz njenog žitija, Sveta Anastasija je bila u sjenci svoga muža, ali kao njegova podrška i oslonac, kao majka i vaspitač djece koja ih je naučila pravoj istinskoj vjeri, nasadila u njihovim srcima ljubav Božiju.
„Tu ljubav je razvijala u svojoj duši na takav način da je pred kraj svoga života i ona primila monaški postrig i završila služeći Gospodu danonoćno, postom i molitvama. Ona se, dakle, ponajviše istakla time što je objedinjavala porodicu i što je prinjela cijelu sebe na žrtvu svome mužu i svojoj djeci. I tako naučila tu djecu da idu primjerom njezinoga svetoga muža, da se žrtvuju za svoju svetu pravoslavnu vjeru i za svoj od Boga im povjereni narod“, rekao je Mitropolit Joanikije.
Po njegovim riječima sve to pokazuje koliko je važno kako neki duhovnik, iguman služi Gospodu i svome bratstvu, i svome narodu istovremeno, a posebno koliko je važna služba majke:
„Reklo bi se da je to samo u okviru jedne porodice, ali nije. Njezina služba se prepoznaje na mnogo širem planu. Iza svakog velikog čovjeka, i u našem rodu, ali i u drugim narodima, stoji zapravo negdje u pozadini majka sa smirenjem, koja se ničim ne ističe osim svojom ljubavlju i svojom žrtvom, koju skriva od ovoga svijeta, ali je Bog vidi. Neka bi Bog dao da se mi naučimo od onih koji su nam ostavili takvo nasljeđe, od onih čije se nasljeđe duhovno provjeravalo kroz vjekove po milion puta i pokazalo se kao ispravno, zdravo, čisto i sveto. Neka bi Bog dao da se učimo od onih koji su nam tu nauku predali nepovrijeđenu, čistu, neokaljanu.“
U nastavku je posebno istakao naše veliko nasljeđe, velike učitelje od Svetoga Nauma Ohridskoga do Svetoga vladike Nikolaja koji se nadahnjivao njegovim djelom, od Svete majke Anastasije do Svete majke Petke Paraskeve, kojoj je ovaj sveti hram posvećen, pa do ostalih Božijih ugodnika iz roda našega i iz drugih naroda, jer u pravoslavnoj duhovnosti nema granica, nego smo svi jedno u Hristu.
Čestitajući praznik i slavu ove svete obitelji, Vladika je zablagodarimo ocu igumanu Ignjatiju koji je hrabro primio krst ove svete službe, da bude starješina ovoga manastira koji je dosta udaljen od gradske vreve.
„Da ovdje služi Gospodu svete službe, da drži kandilo svete vjere pravoslavne u ovoj novoj svetinji. Neka Bog ukrijepi njega i sve one koji mu pomažu. Hvala Bogu, on ima taj dar da okuplja mlade ljude, to je i najvažnije, djecu i omladinu. Ja govorim našim sveštenicima da što više rade sa djecom i sa omladinom. Svaki taj trud i svaki trenutak koji se posveti sa pažnjom i sa ljubavlju djeci i omladini donijeće mnoge plodove, koji će se umnožavati. Oni se neprestano umnožavaju. Takva je ljubav Božija koja se izliva na nas milošću Božijom. Zahvaljujem i čestitome Vladimiru koji je ovdje mnogo učinio, i danas je mnogo pomagao za slavu ovoga svetoga manastira. Neka ga Bog blagoslovi zdravljem i njega i njegovu porodicu. I sve vas da Bog blagoslovi i nauči, uputi, umudri i utješi, i prosveti na mnoga i blaga ljeta“, poručio je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
