Zapadna civilizacija se kruni: Da li su se interesi SAD i Evrope definitivno razišli?

To što zemlje Evropske unije na inicijativu Britanije prave novi centar odlučivanja u kojem SAD ne učestvuju vjerovatno predstavlja kontratežu američkoj ulozi u NATO koja, po svemu sudeći, ide ka uspostavljanju odnosa hegemonije prema onim članicama Alijanse koje nemaju prevelike vojne sposobnosti, analizira Sputnik Srbija.

Ovako profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu dr Branislav Ristivojević komentariše mogućnost stvaranja nekog novog političkog hibrida u Evropi, koji nije ni dio NATO ni dio EU. London mu je predvodnik, a taj alternativni centar odlučivanja trebalo bi da funkcioniše bez učešća Vašingtona i u vezi sa ključnim ekonomskim i političkim problemima.

Cijena veća od privilegija

Od kad je počeo američko-izraelski napad na Iran, postalo je jasno da se interesi Evrope i Amerike razilaze. Nakon što su se evropske zemlje oglušile o poziv predsjednika SAD da vojno asistiraju u deblokadi Ormuza, nekoliko evropskih zemalja je i odbilo da ustupi Amerikancima vojne baze i vazdušni prostor. Tramp je nakon toga govorio da će im takvu izdaju zapamtiti. Ristivojević kaže da nije nemoguće da je EU konačno shvatila da plaća daleko veću cijenu za saradnju sa Amerikom od koristi koju za to dobija.

Nije nemoguće, pogotovo sada. Da li su evropske države konsultovane kada su Izrael i Amerika riješili da napadnu Iran? Nijesu, uradili su to sami. A sada kada su se zapetljali u ratu i ne znaju kako iz njega da izađu, prebacuju i finansijski i teret odlučivanja na države EU. Evropski rezon je logičan: nijeste nas pitali kada ste ulazili u rat, zašto nas pitate sada kada treba da izađete iz njega?

Sgovornik ističe i jasnu suprotstavljenost između Španije, Italije i Francuske, koje ne dozvoljavaju prelet američkim i britanskim avionima ka Izraelu i Iranu što je definitivan indikator da su interesi počeli dijametralno da im se razlikuju.

Po mom mišljenju, to govori da se zapadna civilizacija kao monolit kruni. Ne možemo reći da se raspala, prerano je još za takvu ocjenu, ali da se kruni i da im se interesi međusobno suprotstavljaju, a da će ona prestati da bude jaka kao ranije, da. To je proces, to nije stanje. Znači kada bismo sada rekli „raspala se zapadna civilizacija i dominacija Amerike u svijetu je prestala“, to ne bi bilo tačno. Ali ako bismo rekli da je to proces i da zapadna civilizacija gubi moć, to bi bilo apsolutno tačno. Ako kažemo da je to proces u kojem države zapadne civilizacije uviđaju da im interesi nijesu jednaki, to je isto tačno, kao što je i tačno da su im interesi suprotstavljeni.

Ovo je sve posljedica stvaranja jednog novog, multipolarnog svijeta, smatra Ristivojević, u kojem se moć mora podijeliti između više polova. To oni koji stupaju na scenu vide, smatra on, spremni su i pozivaju Zapad da u dogovoru moć podijele. Zapad, međutim, u svom hibrisu, aroganciji, oholosti, to ili ne vidi, ili odbija da prihvati. Postoje razumni glasovi i na Zapadu, ali oni još ne donose odluke, nijesu pretočili u političku moć i odlučivanje.

Od saveznika do podanika

Predstavnici četrdeset država u petak su održali virtuelni sastanak na temu deblokade Ormuskog moreuza, a na agendi će se ubuduće naći i ozbiljnija pitanja, poput budućnosti NATO-a. Ristivojević podsjeća da u okviru EU već postoje forumi, institucije i tijela u kojima se može raspravljati o tim problemima i koji su ovlašćeni da donose odluke. Imaju Evropsku komisiju kao vladu, imaju Skupštinu i Evropski parlament. Logično se nameće pitanje zašto prave novo tijelo.

To vjerovatno treba da predstavlja neki odgovor američkoj ulozi u NATO-u. Oduvijek je u NATO-u bilo različitih uloga. Imali ste „players“ i „payers“ — igrače i platiše. Igrači su oni koji imaju efektive da mogu da ratuju, a platiše su oni koji plaćaju za bezbjednost, objašnjava Ristivojević za Sputnjik.

On podsjeća da je Njemačka osamdeset godina od Drugog svjetskog rata zemlja koja plaća za sopstvenu bezbjednost i da im se to do sada vrlo vjerovatno isplaćivalo. Njemačka živi dobro, njihovi penzioneri imaju velike penzije, radnici imaju velike plate, što je dijelom rezultat činjenice da nijesu imali velike izdatke za odbranu, koju je Amerika preuzimala na sebe. Ristivojević kaže da je to bio sasvim logičan izbor tokom tih osamdeset godina, a da ukoliko su Nijemci takođe dio ove nove priče koja se tek formira, to znači da su spremni da smanje dio svog životnog standarda po cijenu da počnu sami da se bave svojom bezbjednošću. Razlog tome je što otkad je Tramp preuzeo administraciju, NATO više neće imati onu ulogu koju je imao ranije i sve češće će funkcionisati na štetu država članica, a ne samo u njihovu korist.

Još je čuveni francuski profesor Emanuel Tod nešto slično i predvidio u svojoj knjizi „Opadanje Zapada“. U njoj on predviđa da će Amerika u posljednjoj fazi svog postojanja kao najmoćnija civilizacija na planeti početi da od svojih saveznika pravi podanike i da će u tom procesu od njih izvlačiti neku vrstu danka, stavljajući ih u funkciju svog ekonomskog razvoja, čak i na njihovu štetu, kao i u funkciju svojih bezbjednosnih interesa, a na štetu njihovih.

Međutim, u državama EU ne sjede samo budale i neki od njih su prepoznali ovaj novi trend. Nije nemoguće da nova inicijativa služi upravo tome da se uspostavi neka ravnoteža, smatra naš sagovornik.

Kako će jedni bez drugih?

Ukoliko bude zrelih ljudi u Evropi, poput generala Šarla de Gola, koji su zastupali ideju Evrope „od Vladivostoka do Lisabona“, onda njena budućnost ne mora da bude toliko loša, smatra naš sagovornik.

Da li iko vjeruje da je Makron u rangu De Gola? Neozbiljno je govoriti o njima u istoj rečenici, a ne porediti ih, ili stavljati u isti geostrateški rang ili težinu. Kisindžer je svojevremeno govorio da bi se, kad se De Gol negdje pojavi, prostorija krivila. Svi bi se okretali ka tom čovjeku i pažljivo slušali šta on govori. Da li se išta slično dešava kada danas Makron bilo gdje uđe?

Posmatrajući zapadnu civilizaciju sa strane, dodaje Ristivojević, ne djeluje da tamo ima ikoga sa sposobnošću za dubok uvid i shvatanje dugotrajnih istorijskih procesa koji bi vodili ka odluci da se sa Rusijom, Kinom, Indijom razgovara.

Vidim samo ljude koji vide kratko, spoljnopolitičke amatere poput Kaje Kalas i drugih zamlata koje nijesu u stanju ni da dobace do ovoga o čemu sada razgovaramo.

Što se Amerike tiče, ona će biti posljednji dio zapadne civilizacije koji će osjetiti to dugotrajno istorijsko opadanje, baš zato što je najmoćnija. Ona će u tom procesu potčiniti sebi ostale subjekte na Zapadu i pretvoriti ih u svoje pijune, trošiti njihovu snagu, energiju, životne sokove, kako bi duže opstala, zaključuje Ristivojević.

(Sputnik)