Zvanična Podgorica po običaju ćuti kada stignu jasne i imperativne vijesti iz Hrvatske. Po već ustaljenom obrascu, zvanična Crna Gora ostaje nijema. Najnovija odluka Hrvatske o formiranju komisije za povrat školskog broda „Jadran“, ali i druge vojne imovine koja se trenutno nalazi u Crnoj Gori, još jednom je ogolila odnos aktuelne vlasti prema pitanjima državnih interesa i suvereniteta.

Hrvatska je odlučila, Crna Gora je zaćutala. I to glasno.

Izostanak bilo kakve reakcije, saopštenja ili makar diplomatske poruke iz Podgorice dodatno dobija na težini kada se uporedi sa ponašanjem crnogorskih vlasti u sličnim situacijama. Da je, kojim slučajem, ovakva odluka stigla iz Beograda, gotovo je izvjesno da bi se podigla čitava politička i medijska scena, uz optužbe da Srbija „otima crnogorsku imovinu“, ne samo brod „Jadran“, već i sve ostalo što može da se dovede u pitanje. Kada potez dolazi iz Zagreba, slijedi tišina.

Printscreen/Youtube

Takvo selektivno ponašanje ne prolazi nezapaženo ni u javnosti. Jedan od brojnih komentara koji su se pojavili nakon objavljivanja informacije o hrvatskoj komisiji ironično je glasio da bi „najbolje bilo da sada Crna Gora formira komisiju za odbranu ‘Jadrana’“. No, ključno pitanje ostaje — ko bi iz Vlade uopšte imao hrabrosti da povuče takav potez?

Sudeći po trenutnom, gotovo demonstrativnom ćutanju, odgovor je jasan niko.

Izgleda da se aktuelne vlasti ne usuđuju da se zamjere Zagrebu. Beogradu bi, po već viđenom obrascu, možda i mogle, ali Zagrebu ne smiju. Upravo u tome mnogi vide kukavički manir koji nema nikakve veze sa ozbiljnom i odgovornom diplomatijom. Jer diplomatija ne podrazumijeva samo kurtoazne osmijehe i prećutkivanje problema, već i spremnost da se reaguje odlučno, pa i oštrim tonom, kada se državni interesi dovode u pitanje.

Formiranjem komisije za povrat „Jadrana“, Hrvatska je, bez dileme, napravila konkretan korak koji se može tumačiti kao institucionalni pritisak na Crnu Goru. Ignorisanje takvog poteza ne znači smirivanje tenzija, već prećutno odobravanje.

A ćutanje, u ovom slučaju, govori više nego bilo kakvo saopštenje.

 

 

 

 

Tagovi