Zafranović: Jasenovac je jedna od najvećih trauma ovog podneblja i bojim se da se opet ne ponovi, jer je širenje mržnje ogromno

Jasenovac je nesumnjivo velika istorijska činjenica, velika trauma ovog regiona, ali je i inspirativan za preispitivanje fenomena zla i zato je moj novi film „Djeca Kozare“ beskompromisan, rekao ja za današnji NIN Lordan Zafranović jedan od najcjenjenijih reditelja sa prostora bivše Jugoslavije.

Riznici njegovih priznanja pridružila se nedavno i Nagrada za životno djelo 71. Martovskog festivala. Prošle godine na Festu Zafranović je dobio nagradu Beogradski pobednik za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.

„Medij filma, bivajući toliko dugo u njemu, iskoristili smo i da prezentujemo sve ono što nas je tištilo, što smo htjeli da kažemo u raznim periodima, raznim ideologijama, raznim raspadima, ratovima, užasima, u našim strahovima da se to ne ponovi. Meni je na neki način i smiješno to ‘za životno delo’, jer još uvijek radim. Možda će zvučati bizarno, ali ja se osjećam kao da sam na početku. Sa svakim filmom, pa i sad. Već razmišljam o novom filmu jer je ovaj pri kraju. Snimili smo i sad je u montaži“ kazao je Zafranović.

Slavni reditelj ističe da mu je nagrada na Martovskom festivalu posebno važna jer, kako kaže, bez ovih dokumentarnih filmova ne bi bilo ni ovih igranih.

„Sa malo više analize bi se moglo jasno pokazati da sam gotovo redovno prvo radio dokumentarni film. Zato što sam htio istražujući da prođem određenu temu, da napravim prvo dokumentarac pa tek onda da iz toga, sa nekim iskustvom istine do koje bih došao, idem u igrani film. I ovom filmu koji radim prethodio je dokumentarac „Krv i pepeo Jasenovca“. Samo više nisu dokumenti nego igrane partiture, likovi, drame, sudbine tragedije… ali je gotovo identično“ kaže Zafranović.

Snimanje novog Zafranovićevog filma „Djeca Kozare“ završeno je je prije nekoliko mjeseci i to ostvarenje se sada nalazi u montaži.

„Na koji način jedan običan čovjek, kad krenu ideologije i istorijske halabuke, biva zaveden zlom? Šta i kako se to u čovjeku razvija, i pojedinačno i masovno, što potom, kako je istorija pokazala, rezultira masovnim tragedijama. Fenomen egzekucije. Kako ubijamo? Kako običan čovjek sa svojim vrlinama i manama postane okoreli mrzitelj, ubica, mučitelj. Na djelu su bolni procesi i činjenice. I uvijek otvoreno pitanje“ napominje Zafranović.

On ističe da su se u filmu „Djeca Kozare“ bavili jednom od najvećih trauma ovog podneblja.

„U pismu koje je ostavio jedan od naših junaka, piše: „Jasenovac kao da nikad nije postojao, ima samo neka ledina?. To je činjenica. Tamo ne postoji ništa osim trave i velike ledine. Ali ako su važne stvari, pogotovo ako su i strašne, na marginama sjećanja i pameti, ne znači da one ne djeluju. Naprotiv! Mi smo se u filmu bavili jednom od najvećih trauma ovog podneblja, tj. regiona. A ta trauma je i vrsta upozorenja. Da se ne ponovi. A bojim se da je vrlo blizu, napetosti su velike. Širenje propagande, tj. mržnje je ogromno. Po nekom mom osjećaju, naši strahovi su se obistinili. Treba samo malo da to pukne i da krene“ kazao je Zafranović i dodao da jedva čeka da vidi na koji način će biti prihvaćen njegov film „Djeca Kozare“.

(RT Balkan)