Crna Gora zbog betonizacije gubi značajne površine poljoprivrednog zemljišta, a na udaru su zetska i bjelopavlićka ravnica koje se pretvaraju u industrijsku zonu Podgorice. Sagovornici TV Podgorica ističu da ne radimo dovoljno na očuvanju poljoprivrednog zemljišta koje polako nestaje zbog urbanizacije i loše kontrole na terenu.
Crna Gora je između dva popisa poljoprivrede sprovedena 2010. i 2024. izgubila oko devet hiljada hektara obradive, poljopivredne zemlje. Korišćeno poljoprivredno zemljište smanjeno je za oko šest odsto i iznosi oko 248 hiljada hektara. Dodatno, dugoročni trendovi pokazuju drastično napuštanje obradivih površina i osipanje ruralne ekonomije.
Profesor agronomije, Miomir Jovanović kaže da devastacija i degradacija poljoprivrednog zemljišta predstavlja ekološki, ali i ekonomski problem.
„Prije svega urbanizacija, takozvano betoniranje, a tu prije svega mislimo na prenamjenu poljoprivrednog u gradsko građevinsko zemljište, zatim imamo divlju gradnju i ekspoloataciju šljunka. Reći će neko, pa kakve sad ima veze, ali ima, jer se smanjuje nivo vode koji značajno opredjeljuje kasniji problem navodnjavanja i daljeg urušavanja tih raspoloživih poljoiprivrednih površina. Imamo sve veći broj deponija, uticaj industrije i naposljetku erozije. Ono što je, po meni vrlo bitno, erozije zemljišta i napuštanje zemljišta. Svjedoci smo da se, relativno male površine obrađuju, s jedne strane, a s druge strane, te površine se vremenom pretvaraju u korov“, kazao je profesor agronomije, Miomir Jovanović.
Iako postoji i prostorni plan, kao i zakoni o poljoprivrednom zemljištu, te planiranju prostora i izgradnji objekata, oni nijesu u dovoljnoj mjeri zaživjeli da bi se devastacija svela na najmanju moguću mjeru.
„I pored svih tih negativnih iskustava svjedoci smo prošle godine samo oblast Podgorice i opština Zeta i Tuzi, o čemu su pisali i mediji, poljoprivredno zemljište je od 2012. do danas smanjeno za 36 miliona kvadratnih kilometara, dakle 3,6 hiljada hektara je pretrpjelo promjenu namjene iz poljoprivrednog zemljišta u gradsko-građevinsko zemljište“, naveo je Jovanović.
I u zemljama EU imaju slične probleme, ali ih rješavaju kroz zajedničku politiku koja podrazumijeva i finansijsku podršku.
„Imamo i mi Zakon o poljoprivredi i ruralnom razvoju, imamo Strategiju razvoja poljoprivrede i ruralnog područja – 2023. do 2028. Sve je to negdje usaglašeno sa zajedničkom evropskom politikom, ali ono što je naš glavni problem to je, uslovno rečeno taj monitoring i kontrola šta i kako se radi na terenu. Jer složićemo se, nije baš jednostavno donijeti, usvojiti neki zakon, ali još veći problem je ako se ne prate efekti toga zakona“, objašnjava Jovanović.
Na udaru betonizacije je, saglasan je i ekolog Vuk Iković, najkvalitetniji dio poljoprivrednog zemljišta u zetskoj i bjelopavlićkoj ravnici, a bitka je izgubljena u priobalnom pojasu.
„Mi kuće možemo da radimo na kamenjaru. Krompir i kukuruz ne možemo da sadimo na kamenjaru. I jako je bitno, prije svega Ministarstvo poljoprivrede da ugrira ka opštinama, pogotovu opštinama koje su postale jako atraktivne, kao što je Danilovgrad, koji je na ulazu Podgorice i koji se pretvara u jednu magacin zonu Podgorice, u jedno mini industrijsko skladište Podgorice, umjesto da bude atraktivno naselje za sve one koji su svjesni urbanog stresa i koji mogu da žive na pola sata od Podgorice u jednim idealno organizovanim prirodnim i urbanističkim uslovima“, poručio je Iković.
Ukupno poljoprivredno zemljište čini oko 37 odsto teritorije Crne Gore, ali je od toga obradivo svega 13,8 procenata. Smanjenje poljoprivredog zemljišta prati ogroman pad broja grla stoke, ovaca za 27 odsto, goveda za 14,4, a koza za 18 procenata u odnosu na popis iz 2010.
(RTV PG)
