Piše: Boško Vukićević
U razgovoru sa premijerom Velike Britanije Džonsonom, Krivokapić je istakao da je „još od prije stupanja na funkciju predsjednika vlade bio posvećen očuvanju prozapadnog kursa zemlje“ i dodao:
„Ova Vlada je veliko razočaranje za treće strane, jer su mislili da bi moglo doći do promjene spoljnopolitičkog kursa zemlje nakon izbora, ali i velika nada za naše eurofilski i prozapadno orijentisane građane… “
E sad, ova izjava Zdravka Krivokapića mi se čini kao još jedno zabadanje prsta u oko ogromnoj većini ljudi koji su ga glasali i dodatno dodvoravanje inostranim sponzorima. Prije svega, premijer ne kazuje istinu kada tvrdi da je prije stupanja na funkciju bio vatreni podržavalac spoljne politike diktatora Mila Đukanovića. Niko se te njegove posvećenosti ne sjeća, kako iz Crkve tako ni iz redova najbližih savjetnika. Ni na jednom promotivnom skupu niti izjavi za javnost prije izbora on nije potencirao svoju privrženost euroatlantizmu. Iz prostog razloga: ogromna većina ljudi koja je glasala listu koju je predvodio je rusofilski i anti-NATO orijentisana. On je na promotivnim skupovima, i u izjavama za javnost koje su mu drugi pisali, govorio o drugim stvarima. Dakle, Krivokapić je i u ovom slučaju, sada već poslovično, zaobišao istinu.
Aktuelni spoljnopolitički kurs zemlje, neizmijenjen u odnosu na eru diktatora Đukanovića, predstavlja mjeru kompromisa bez kojeg nije bilo moguće uspostavljanje nove vlasti. A uspostavljanje nove vlasti je od većine građana zamišljeno kao prelazni period, tokom kojeg treba prvenstveno da budu oslobođene institucije i stvoreni uslovi za prve slobodne izbore u istoriji zemlje. Nakon kojih bi narodu bilo omogućeno da se o svim najznačajnijim pitanjima, pa i o spoljnopolitičkom kursu zemlje, izjasni putem referenduma. Podsjetiću, upravo je Krivokapić bio veliki pobornik referendumskog izjašnjavanja i direktne demokratije, ali je nakon političke metamorfoze izgleda i na to zaboravio.
Dakle, aktuelni (Milov) spoljnopolitički kurs države, upravo jer predstavlja mjeru kompromisa, ne treba da bude svakodnevno i na svakom koraku glorifikovan od strane Krivokapića. Posebno ne od njega, uzevši u obzir slobodne ljude koji su ga glasali. Zar nada u bolje sjutra treba da postoji samo za „prozapadno orijentisane građane“, kako nameće Krivokapić? A šta su ovi drugi građani? Jesu li oni stoka, Krivokapiću? Oni ne treba da imaju nadu? Ili je recept u političkom i svakom drugom konvertitstvu, kao što sugerišeš?
Ostavi ljudima pravo na slobodno izjašnjavanje. To je njihova nada, da imaju slobodu mišljenja i izražavanja. Da budu slobodni. Ne uskraćuj im takvu nadu, Krivokapiću.
