Državni vrh Srbije predvođen predsjednikom Aleksandrom Vučićem uspio je da u prethodnih nekoliko godina stekne zavidan ugled i na Istoku i na Zapadu, što je učvrstilo međunarodnu poziciju naše zemlje. Proaktivan pristup Srbije globalnim promjenama i diplomatska ofanziva koju je diktirao Vučić postali su garancija da će njena nezavisna i slobodarska politika zavrijediti poštovanje svih svjetskih sila i donijeti pozitivne stvari njenim građanima. Da je tako, najbolje pokazuje činjenica da je naša politika neutralnosti, kontinuirano i dosljedno vođena poslednjih godina, prećutno prihvaćena od svjetskih sila, što je posebno težak podvig ako se u obzir uzme s kakvim globalnim izazovima živimo.

Niz sastanaka

Vučićeva diplomatska vještina da Srbiju dovede do takve tačke poštovanja najbolje pokazuju česti susreti s najistaknutijim svjetskim liderima i različite saradnje koje su dogovorene i postignute. Teško da u svijetu postoji državnik koji je u svega nekoliko nedelja imao ugovorene razgovore i sastanke s predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen i predsjednikom Evropskog savjeta Antoniom Kostom (25. marta u Briselu), predsjednikom Francuske Emanuelom Makronom (9. aprila u Parizu), predsjednikom Kine Si Đinpingom (9. maja u Moskvi) i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom (9. maja u Moskvi). U ovom nizu trebalo je da bude susret s predsjednikom SAD Donaldom Trampom, ali Vučić je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja morao da skrati posjetu Floridi i vrati se u Srbiju na liječenje. Ipak, njegov boravak u Americi donio je važne kontakte sa uticajnim republikancima, među kojima je bio i bivši gradonačelnik Njujorka Rudolf Đulijani, koji spada u krug ljudi bliskih Trampu.

Tri ključna rezultata

Karijerni diplomata Zoran Milivojević ocjenjuje za Kurir da je poslednjih mesec i po Srbija imala izuzetnu dinamiku u spoljnoj politici i da su ostvareni kontakti na najvišim nivoima, s glavnim akterima na globalnoj sceni, sa izuzetkom SAD, što je izostalo zbog zdravstvenih problema predsjednika Vučića. Naš sagovornik prepoznaje tri ključna rezultata ove diplomatske ofanzive.

„Prvo, potvrđen je međunarodni položaj Srbije i demantovane su sve primjedbe i komentari koji dovode u pitanje spoljnopolitičku orijentaciju Srbije kao vojno neutralne i politički nezavisne države. Taj niz susreta pokazuje da svi ti sagovornici i ključni faktori na međunarodnoj sceni vide Srbiju kao partnera i kao vodeću zemlju u regionu. Drugi rezultat je to što su osnaženi odnosi sa svim državama sa čijim liderima se predsjednik sreo i realizovali su se strateški, državni i nacionalni interesi Srbije i u političkoj i ekonomskoj sferi. Susreti s Putinom i Sijem su direktno u funkciji potvrde ključnog nacionalnog interesa, a to je potvrda suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Srbije. I treća stvar, osnažen je međunarodni položaj Srbije, proširen je manevarski prostor u zaštiti nacionalnih interesa, riješena su neka pitanja koja su za nas od kapitalnog značaja, recimo odbrana pozicije vezane za Kosovo i Metohiju. Dobili smo garancije dvije globalne sile koje su stalne članice Savjeta bezbjednosti da poštuju suverenitet i teritorijalni integritet i da su spremni da se i dalje oko toga angažuju“, navodi Milivojević.

On napominje i da su ojačani odnosi u ekonomskoj sferi i stvoreni uslovi da riješimo probleme koje su za nas od vitalnog interesa. U tom smislu je, kako kaže, posebno važna posjeta Moskvi zbog energetike, gasnog aranžmana i kompanije NIS. Milivojević naglašava i podršku koju je Srbija dobila za unutrašnju politiku.

„Ono što je kapitalizovano, jeste procjena ključnih međunarodnih faktora da nije moguće na silu mijenjati bilo šta u Srbiji, ni vlast niti sistem. Potvrđeno je da ova vlast nema alternativu i da je interes globalnih igrača da Srbija ostane stabilna i na poziciji evropskog puta, ali s politikom koja podrazumijeva i nedovođenje u pitanje strateških partnera i prijatelja kao što su Kina i Rusija“, zaključuje Milivojević.

Četiri stuba politike

Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu ocenjuje za Kurir da spoljnopolitičke aktivnosti predsjednika Vučića u prvom redu predstavljaju kontinuitet spoljne politike zasnovane na četiri stuba.

„Pogrešno se put u Moskvu na obeležavanje 9. maja tumači kao zaokret od EU integracija, naprotiv, to je zapravo potvrda kontinuiteta spoljne politike. Srbija kao zemlja s komplikovanim preduslovima vodi spoljnu politiku zasnovanu na ekonomskim i bezbjednosnim interesima. S tim u vezi doslovno stoji iza potvrde ukrajinskog suvereniteta i integriteta. Zbog toga Srbija održava dijalog na najvišem nivou s francuskim predsjednikom Makronom, što je rezultovalo oslobađanjem najsavremenije vojne tehnologije – višenamjenski borbeni avion rafal“ – podsjeća Obradović.

Komentarišući Vučićeve kontakte u Americi, on naglašava da je put u SAD označio realizaciju sporazuma o strateškom sveobuhvatnom dijalogu.

„Izostanak sastanka Vučić-Tramp ne treba smatrati neuspjehom, jer otkazivanje nije posljedica nesuglasica, već objektivnih zdravstvenih okolnosti. Odnos Srbije i EU predstavlja primjer uzajamno korisnog odnosa i visokog političkog dijaloga koji direktno podupire autoritet Ursule fon der Lajen. Ona najbolje poznaje dosljednost i riješenost predsjednika Vučića. Stabilnost EU zavisi direktno od Srbije, da ne pominjemo stratešku važnost Srbije zbog rudnika litijuma. Spoljna politika je mnogo više od spoljne percepcije posmatrača, ona je kompleksna međuzavisnost ekonomije, bezbjednosti i politike. Predsjednik Vučić je uspio da spoljnu politiku Srbije uspješno odbrani i postavi na temelje koji ne ostavljaju prostor za zlonamjernu improvizaciju. Srbija postupa u svom nacionalnom interesu, vodeći se racionalnim izborima, što se najbolje vidi kroz strateško opredeljenje za članstvo u EU, dok se drugi kontakti odvijaju na konstruktivan način“, objašnjava Obradović.

 

(Kurir.rs)

Tagovi

Pročitaj još