Klimatske promjene više nijesu problem budućnosti, već realnost koju osjećamo svakodnevno. Temperature u Crnoj Gori rastu, godišnja doba gube svoje prepoznatljive granice, a stručnjaci upozoravaju da je sjever zemlje među područjima koja se najbrže zagrijavaju. Šta pokazuju podaci i kakve posljedice već osjećamo?
Najveća temperatura ikada izmjerena u Podgorici zabilježena je u avgustu 2007. godine i iznosila je čak 44,8 stepeni. Direktorica Centra za klimatske promjene Ivana Vojinović za TV Podgorica ukazuje da je u poslednje tri decenije prosječna temeperatura u Podgorici porasla za preko jedan stepen, te da nastavlja da raste.
„U zadnjih 30 godina temperatura na nivou Crne Gore povećana za 1,1 stepen Celzijusa, što jeste značajan rast u odnosu na prethodnih 30 godina. Ono što jeste važno, kada gledamo po regionu. od sva tri sjever Crne Gore se najviše zagrijeva. On se zagrijeva iznad prosjeka za 1,4 stepena Celzijusa“, navela je Vojinović.
Da se klima mijenja, najbolje potvrđuju promjene koje građani sve češće primjećuju na sjeveru Crne Gore, kaže Vojinović. Kako navodi, ljeta su toplija, noći više nijesu svježe kao nekada, dok su zime sve blaže i sa znatno manje snijega.
„Svako od nas kad ode na sjever može to da osjeti, naročito noću, jer nisu više hladne kao što su bile nekad tokom ljeta. I tokom zime je sve manje snijega, ove sezone ga je i nešto bilo, dok prethodne dvije nije ni skijaški dan zabilježen. Klima se na teritoriji cijele Crne Gore promijenila, sa posebnim naglaskom na sjeveru“, kazala je Vojinović.
Vremenski obrasci na koje su generacije navikle danas se sve teže prepoznaju. Smjene godišnjih doba više nijesu jasno izražene, a period visokih temperatura iz godine u godinu traje sve duže.
„Mi ne možemo da računamo da će se vratiti klima na koju smo navikli. Samo je u pitanju ubrzanje tog globalnog zagrijavanja i hoće li se malo tempo usporiti. jer ne možemo više da izdržimo da pratimo rast globalne temperature. Izgubile su se granice između godišnjih doba, to se najviše vidi na primjeru ljeta koje trenutno najduže traje“, podvukla je Vojinović.
Nekada su se godišnja doba smjenjivala po ustaljenom ritmu. Danas taj ritam diktira klima koja se mijenja brže nego što smo očekivali, podsjećajući nas da vrijeme više nije samo prognoza, već i ozbiljno upozorenje, poručila je Vojinović, prenosi Gradski.
Vojinovic kaza da svako od nas ko ode na sjever može da primijeti da ljetnje noći više nijesu hladne kao nekad. Ali jedno je lični utisak, a drugo stručni zaključak. Klima se ne procjenjuje po osjećaju, već na osnovu mjerenja, analiza i nauke. Ponekad djeluje da je san svakog ekonomiste da postane meteorolog, klimatolog, ekolog, geograf, šumar ili agronom. Nakon nekoliko pročitanih izvještaja i internet linkova, odjednom postanu stručnjaci za sve – od klimatskih promjena do cega god hoces. Prije su u institucijama zaštite životne sredine zapošljavani ekonomisti na poslovima koje su mogli da rade ekolozi, geografi, biolozi, šumari i drugi stručnjaci. Sada neki od njih nastupaju kao univerzalni eksperti za svaku temu iz prirodnih nauka. Nije problem imati mišljenje. Problem je kada se mišljenje predstavlja kao struka. A kod pojedinih nastupa stiče se utisak da slušamo Barbiku koja je između dva budžetska izvještaja uspjela da diplomira i klimatologiju. Struka ipak podrazumijeva nešto više od samopouzdanja i dobrog nastupa pred kamerama.