Vlado Georgiev o tužbi zbog pjesme “Tamo daleko”: Veličam hrabrost svojih predaka, DPS je sraman sam po sebi

Crnogorski pokret (CP) podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) i muzičara i kantautora Vlada Georgieva.

Obrazloženje koje su naveli jeste to da su navodno počinili krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Crne Gore i izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje.

Vlado Georgiev za Telegraf.rs je iznio svoj stav na krivičnu prijavu podnijetu protiv njega, pošto je na humanitarnom koncertu „Za naše Kosovo i Metohiju“, u sklopu manifestacije „Trg od ćirilice“, otpjevao pjesmu „Tamo daleko“.

– Samo naprijed, izvolite, podnesite krivičnu prijavu, ali se prije toga dobro raspitajte, kod što boljih advokata, po kojoj osnovi mislite da me tužite što sam pjevao pesmu „Tamo daleko“- počeo je Vlado na početku, sa porukom onima koji su protiv njega podnijeli krivičnu prijavu.

– Ja i dalje, pravo da vam kažem, i ovu izjavu da će mene neko da tuži zbog pesme „Tamo daleko“, prosto ne vjerujem u nju! Morao bih da vidim neki snimak ili da čujem svojim ušima, a ne da se to provlači po nekim papirima kao neki akt koji je neko iznio u nekoj grupi.

Sram ih bilo! Pjesma „Tamo daleko“ nije nijednim aktom zakona zabranjena, nikoga ne ugrožava niti vrijedja, sem što veliča hrabrost naših predaka i izaziva posebne emocije.

A te emocije nikako nisu niti mogu biti predmet krivičnog prava. Ni po kom osnovu me za to neko ne može tužiti, a ako se, pak, odvaži i to učini – nek izvoli i nek se spremi da snosi sudske troškove. Ko god da je izjavio, i ako je tačno da je tužbu protiv mene najavilo i Ministarstvo kulture Crne Gore, to je sramno. Na DPS-ovu izjavu lokalnog odbora Herceg Novog se neću ni obazirati, oni su sramni sami po sebi – kaže Georgiev.

Na pitanje da li je očekivao da će izvođenje pjesme „Tamo daleko“ na humanitarnom koncertu dovesti do toga da neko protiv njega podnese krivičnu prijavu, odgovara odrično.

– Ne, zaista ne. Kao što nisam očekivao da, eto, kad odem na Adu Bojanu ili Ulcinj isključivo slušam albanski i albanske pjesme, kao što u Kotoru i u Tivtu slušam hrvatske klape… I to mi nikada nije smetalo, naprotiv.

Različitost je jako bitna, to je odlika demokratskog društva. Svako ima pravo na dio svog folklora, na kraju – sve je to zapravo i veliki dio kulturne baštine Crne Gore. Smatram da svako u Crnoj Gori ima pravo da se izjašnjava Crnogorcem, ali isto tako i kao Hrvat, Bošnjak, Albanac, pa valjda i kao Srbin.

To je svačije pravo, pravo ličnog identiteta, bez obzira na geografsku širinu i dužinu. Nikada nisam mogao očekivati da bi se neko mogao naljutiti što sam na ovaj svečani dan, na humanitarnom koncertu otpjevao pesmu „Tamo daleko“.

Bilo kome je palo na pamet da me tuži zbog pjevanja pesme „Tamo daleko“ je jedna neobrazovana osoba koja ne poznaje ni istoriju i, na prvom mjestu, svrstavam ga u nekoga ko apsolutno potcjenjuje i nipodaštava Veliki rat i junaštvo naših predaka.

To bi se na jedan direktan način moglo proglasiti govorom mržnje, antagonizmom protiv Srba na ovim prostorima, a treba da živimo složno i zajedno, a ne da neko nama koji smo Srbi pravi ambijent da nismo dobrodošli. Je li možda sramota biti Srbin u Crnoj Gori? Je li to zabranjeno? Treba li javno širiti mržnju, dijeliti ljude? Ljudi se dijele na dobre i loše. I nikako drugačije.

A različitosti su tu i postoje. Porijekla, religije, tradicije, običaji, dijalekti, narečja, boja kože… Ali politika različitosti, ali istovremeno i ljudske jednakosti, bi trebalo da bude ta koju jedna država treba da zastupa i insistira na tome.

To je pošteno, pravedno, humano. Inkluzija i integracija je neophodna, na tome rade sve civilizovane zemlje svijeta. U Njemačkoj je dignuta najveća džamija, a ovdje se pokušava oduzimanje imovine SPC. Jedno je ipak sigurno i zagarantovano: vlasti su promjenjive, ali istorija nije. To je nešto što se već dogodilo i ne možete lagati da nije. Treba videti šta će i kako biti u budućnosti. To je ono što se nikad ne zna…”, poručio je on.