Vladimir Gajić: Vlast će opstati poslije izbora a sadašnju opoziciju će zamijeniti studenti

O tome šta je to pravo na pobunu i da li se u demokratskim društvima može opravdati pobuna ako je nasilna, novinarka Ljiljana Smajlović razgovarala je u autorskoj emisiji „Relativizacija“ na televiziji RT Balkan sa pravnikom, dugogodišnjim advokatom i predsjednikom opozicione Narodne stranke Vladimirom Gajićem.

Upitan o tome zašto se pravom na pobunu ovog ljeta nastoje opravdati i objasniti razna kršenja zakona, Gajić je rekao da, ako se posmatra to pravo kroz istoriju, kada neko ima dobru argumentaciju – to vam se može dopasti.

„U realnom životu, pravo na pobunu, zapravo u demokratskim zemljama i onima koje imaju tradiciju kao demokratsko društvo, pravo na pobunu ne postoji“, istakao je i dodao da se u demokratskom društvu ne može opravdati pobuna ako je nasilna.

Kako dodaje, okupljanja građana, politički protesti i legitimni zahtjevi su nešto što je dobrodošlo u svakom društvu, jer se teži tome da su u političkom smislu društva podijeljena.

„Ono što nije dobro za srpsko društvo jeste što je ono postalo podijeljeno u društvenom smislu“, naveo je on.

Istakao je da postoji čitav niz krivičnih djela koji postoje u našem krivičnom zakonu ukoliko se krene u nešto što je nasilna pobuna. Ipak, mirno okupljanje spada u osnovnu grupu građanskih prava.

„Naša trenutna vlast je došla na vlast izborima koji su priznati od strane svijeta i opozicije. Vučić nije došao nekim revolucionarnim putem na vlast“, rekao je Gajić.

Ako ste pravi revolucionar, kazao je, ne treba da tražite milost.

Naveo je i da su mnogi borci za slobodu kroz istoriju skupo platili borbu za slobodu.

Govoreći o zahtjevu da institucije počnu da rade, ocijenio je da je apstraktan, jer, kako je rekao, institucije nisu dugme.

„Institucije nisu zgrade, institucije su ljudi koji predstavljaju te institucije i ako tražite neka prava, vi istovremeno morate da ih priznajete drugoj strani“, kazao je.

Ocijenio je da je sredstvima koja nisu demokratska skoro nemoguće doći do demokratskih rješenja.

Smajlovićeva i Gajić su se osvrnuli na odlazak učesnika protesta ispred kuće predsjednika Srpske napredne stranke Miloša Vučevića, u kojoj su bila njegova maloljetna djeca, ali i na onaj slučaj kada su došli ispred kuće predsjednika Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa.

„Bilo je to jako ružno“, naveli su, a Smajlovićeva je podsjetila da je odlazak ispred Đilasove kuće, u kojoj su takođe bila njegova djeca, tada naišao na osude.

Gajić je ocijenio da aktuelni režim nije mnogo represivan i podsjetio na to da smo imali sukob između građana i policije za vrijeme pandemije virusa korona i da je to bio jedan od najvećih sukoba između građana i policije za vrijeme vlasti Aleksandra Vučića i da je to bila prava tuča, ocijenivši da sada realno toga nije bilo.

Primijetio je da se cijelo težište blokada preselilo u Užice. U taktičkoj borbi, vlast pravi greške i ispravlja ih u hodu, a, kako navodi, njima je veoma važno da se ništa ne dešava u Beogradu.

Ukoliko na nekoj raskrsnici stoji pet hiljada ljudi, naveo je, to se mora poštovati, ali ako ima deset – to iritira.

Na pitanje da li bi, da su studenti u vidovdanskoj noći upali u skupštinu, to bio simbolički Vučićev pad sa vlasti, ocijenio je da nije siguran i rekao da ne vjeruje u to da postoji mogućnost da narod odigra odlučujuću ulogu.

Pomenut je i slučaj nekadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića, a Gajić je kazao da pouzdano zna da je Rusija nudila Miloševiću da ode tamo. Otišao bi sa vlasti, ocijenio je Gajić, ali ne bi otišao u Hag, a bivši predsjednik SRJ nije slučajno izručen na Vidovdan. Naglasio je da Srbija to nije smjela sebi da dozvoli.

Upitan da li bi prihvatio da mu ponude da bude na studentskoj listi, rekao je da ne bi.

Dodao je i da je cilj studenata da uđu u parlament umjesto sadašnje opozicije.

Ko bude našao ključ, kazao je on, da preuzme Vučićeve glasače – on će uticati na pobjedu na izborima.

Upitan o otetom dijelu pravosuđa, Gajić je ocijenio da sudije i tužioci ne rade na dugme i da mi nemamo nezavisan sud, da se nismo razvili u tom pravcu i da nama, kao društvu, nije stalo do toga.

Govoreći o spoljnim faktorima i tome da li je novost da nam je USAID radio reformu pravosuđa, kazao je da smo mi na to pristali u jednom kontinuitetu od 2000. godine – pristali smo na to da se razvije kolonijalna svijest.