NJegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas, 7. decembra, u 26. nedjelju po Duhovima, na praznik Svete velikomučenice Ekaterine, sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, uz molitveno učešće vjernog naroda, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Po pročitanom jevanđelskom začalu o bezumnom bogatašu sabrane je arhipastirskom besjedom poučio Preosvećeni Episkop Pajsije koji je istakao da svako od nas, u manjoj ili većoj mjeri, traži sigurnost i želi da bude zdrav, radostan i da ne oskudjeva ni u čemu, što ni na koji način nije loše, jer je to čovjekovo prirodno stanje. U stvari čovjek, istakao je Vladika, svjesno ili nesvjesno, čezne za onim stanjem u kojem je bio kada je bio u Raju i kada je bio blizu Boga, a sve ono kasnije što se suprotstavlja i ugrožava njegov život je njegovo neprirodno stanje, kojeg on želi da se oslobodi:
„Jedino što je loše jeste kada čovjek želi svoju sigurnost da zadobije bez Boga. Kada želi da se vrati u Raj u kome Bog ne postoji. Zapravo toga i nema jer jedina sigurnost, jedini život jeste blizu Boga. A sve ono što nam se nudi kao sigurnost bez Boga jeste svakako samo laža, koja nas zavarava i udaljuje i od sigurnosti i od života. I o tome nam govori ova jevanđelska priča koju smo upravo čuli.“
Podsjetivši da je ovaj bogataš iz priče, vidjevši da su plodovi zemlje dobro rodili, htio da obezbjedi sebi lagodan život za još mnoge godine tako što će sagraditi veće žitnice i u njima sabrati sav novi prinos, Vladika je naglasio da je to ta sigurnost za kojom je on čeznuo: da bude zdrav, da ne oskudjeva ni u čemu, da živi jednom riječju. Računao je da će mu ovozemaljska dobra to omogućiti, međutim, kako kaže Sveto jevanđelje, Bog mu reče: „Bezumniče, ove noći tražiće dušu tvoju od tebe; a ono što si pripremio čije će biti?”
„To naravno govori o tome da sva ovozemaljska dobra koja posjedujemo, i koja bismo mogli posjedovati ili koja želimo da posjedujemo a ne možemo, ona nam taj život ne mogu omogućiti. Samo nam se ponekad učini da mogu i da je to sigurnost, a u stvari se samo zavaravamo“, besjedio je Preosvećeni.
U nastavku je ukazao na veliku manu onih naroda koje mi danas nazivamo zapadnim svijetom, iako i kod njih ima mnogo toga što treba cijeniti i poštovati, a to je upravo to što teže takvom životu, da se osiguraju kao nekada oni narodi koji su gradili Vavilonsku kulu. Oni su htjeli da svoj život osiguraju bez Boga i bez Božije pomoći, bez Božijeg blagoslova, a tako slično i danas sav taj razvijeni svijet teži da osigura svoje postojanje, ali bez Boga.
Potom je Vladika dioklijski podsjetio na riječi Svetog vladike Nikolaja Žičkog: „I udarih post na brige svoje, da bih ih sve oduvao ispred sebe kao vetar što maglu oduva. Da ne stoje kao mutna magla između mene i Tebe, i ne vraćaju poglede moje ka svetu. I post unese u dušu moju smirenje pred nestvorenim i stvorenim svetovima, i krotost prema ljudima i stvarima. I uli u mene hrabrost, za koju ne znadoh dok bejah naoružan svim svetskim oružjem.“
„Dakle, kada se mi naoružavamo ovim svjetskim oružjem, kada tražimo svjetsku i zemaljsku sigurnost, onda ne možemo ni da poznamo ono nebesko oružje i ne možemo da poznamo onu nebesku sigurnost, koja je zapravo i jedina sigurnost. I to nas uči ovo Jevanđelje, da ništa ne činimo bez Boga, da sve činimo sa Božijim blagoslovom, da za sve što činimo tražimo Božiju pomoć i da On bude sa nama. I tada ćemo jedino biti sigurni i tada ćemo jedino sebi osigurati život, i to ne privremeni nego vječni. Zato neka nam riječi ovog Jevanđelja budu uvijek na umu, da Bog blagoslovi svako naše djelo, da blagoslovi sve korake naše i sve misli naše i želje i nade“, poručio je NJegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije.
