Vladika Ilarion o vjeri, životu i identitetu na Kosovu i Metohiji

Na Kosovu u Metohiji se oseća sunovrat i besmisao svega što je vezano za političke, ovozemaljske institucije,  neću da kažem da ništa baš ne funkcioniše, ima i pozitivnih primjera, ali se osjeća koliko je nepostojano sve ovozemaljsko, kaže vladika novobrdski Ilarion.

„I u tom ambijentu taj trijumf dolazećeg Carstva Hristovog je toliko vidljiv, toliko uočljiv, predivan, da je nemoguće da čovek to ne doživi“, ističe episkop Ilarion koji je bio gost podkasta „Kontekst“.

Kaže da su Srbi na KiM getoizirani i da je njihov život potpuno odvojen od života Albanaca.

„Meni se čini da to nije do kraja održivo rješenje. Dokle god smo jedni pored drugih, predrasude će rasti, nepoznavanje će rasti, strahovi će rasti. Treba da živimo jedni sa drugima koliko je god to moguće, ali na način da naš identitet nije ugrožen, da ne pravimo neke jeftine, trule kompromise, kakvi nam se predlažu“, rekao je vladika.

Vjeruje da je uloga crkve da pošalje poruku koja će ljude podstaći na dobra djela i smatra da ono što je suštinski dobro – dobro je za obje strane.

„Mislim da je za kosovske Albance dobro da sačuvaju to malo Srba što je ostalo. Mi smo njima svojevrstan blagoslov, ako su spremni da ga vide i sagledaju, koji može da im bude od ogromne koristi za izgradnju njihovog društva. Ali, nažalost, ljudi su skloni tome, ne samo Albanci, ima toga i među Srbima, da identitet grade na negaciji. Da je zapravo cilj kosovskih Albanaca da istisnu Srbe sa KiM jer su Srbi uzrok svih problema. Mi smo taj žrtveni jarac u glavama mnogih u savremenom kosovskom društvu i to je nešto što je jako loše“, istakao je episkop Ilarion.

Kako je dodao, treba da se trudimo kroz dijalog i sa strancima a i sa Albancima, da prevagne pristup da smo jedni drugima potrebni.

„Jer toga treba da budu svjesni kosovski Albanci, da je kulturni identitet Kosova i Metohije primarno srpski“, istakao je gost podkasta.

Govorio je o Albancima koji često odlaze u srpske manastire – Zočište, Dečane, Pećku Patrijaršiju i kojima je imao prilike da čita molitve.

„Otvorenost srpske crkve za sve ljude dobre volje od suštinskog je značaja. I to je ono što čuva crkvu. Da je drugačiji bio stav crkve za vrijeme rata, pitanje je da li bismo uspjeli da sačuvamo naše svetinje. Nešto što čuva naše svetinje je to što je ipak Srpska pravoslavna crkva sačuvala svoj obraz u vrlo teškim okolnostima“, ocijenio je vladika Ilarion.

Trudim se da budem uzoran građanin u „kosovskom“ sistemu gdje god to ne ugrožava temeljno moj identitet i trudim se da i tamošnje institucije nekako unapređujemo, rekao je vladika novobrdski Ilarion.

„Nekada je bolno, nekada je neprijatno da imaš kosovsku ličnu kartu, ali ja mislim da je to kompromis, odluka koju smo mi svjesno doneli, baš zbog toga da ne bismo živjeli u nekim paralelnim svjetovima, nego da bismo se obraćali i našoj zajednici i Albancima. Ako naša poruka nije upućena Albancima, mi gubimo svoj hrišćanski identitet, mi postajemo neka vrsta nacionalnog kluba, ili neka ispostava nečije politike, a crkva nije ispostava politike Beograda“, rekao je vladika Ilarion.

On je dodao se da Srpska pravoslavna crkva trudi da bude otvorena i konstruktivna.

„Čak smo nekada optuživani da smo suviše otvoreni za saradnju sa međunarodnom zajednicom, sa kosovskim institucijama jer to osjećamo kao neophodnost. A s druge strane, kosovski Albanci nas gledaju kao ekspozituru Beograda. Mi se sada snalazimo između te Scile i Haribde“, ocjenjuje vladika Ilarion.

Govori albanski i nekoliko stranih jezika pa je zbog toga često zadužen za komunikaciju sa strancima na Kosmetu. Kaže da je tokom razgovora sa pojedinim predstavnicima međunarodne zajednice imao prilike da čuje informacije koje su tek kasnije dospele u javnost, ali da crkva nema političku agendu već daje konstruktivna rešenja za probleme crkve i Srba.

„Nemamo suštinski povjerenja u to da kosovski Albanci mogu da izgrade demokratske institucije u kojima će Srpska pravoslavna crkva biti zaštićena. I zbog toga što to uviđaju ljudi i sa strane, oni su tog stava da je potreban stalni monitoring sa strane“, dodaje episkop novobrdski.

Smatra da je Kfor najznačajnija međunarodna institucija na Kosmetu i da je povjerenje koje je crkva ostvarila sa komandantima Kfora od neprocenljivog značaja.

Predstojeće praznike i Vaskrs provešće u manastiru Draganac.

„Meni je Kosovo i Metohija duhovna kolijevka i uvijek volim da mu se vraćam. I ona pesma, iako novokomponovana, lepo pjeva: ‘Kud god da krenem tebi se vraćam ponovo’. To je zaista moj crkveni i životni moto. Ja sam uglavnom sve Vaskrse i Božiće, otkad sam počeo da idem u crkvu, otkad sam prvi put bio u Dečanima 1992, provodio na Kosovu i Metohiji, odnosno u Dečanima, kasnije u Dragancu. Svoju slavu, Svetog Nikolu, uvijek sam slavio u manastiru“, rekao je vladika Ilarion.

Opšte je poznato da je u Dečane stigao preko glume sa tadašnjim kolegom sa klase Nenadom Jezdićem. Iskušenik je postao odmah po završetku ratova u BiH i Hrvatskoj, a uoči sukoba na KiM 1998. i 1999. govorio je o tome koliko je ratna atmosfera uticala na njega.

„Svakako to nije bilo presudno, ali mi je pomoglo da nastavim tim putem, da koračam, da se uputim ka manastiru. To je bio pad Krajine. Jedna tragedija užasna koja se dešavala, a ja sam imao utisak, možda sam suviše strog u toj ocijeni, da je Beograd sklanjao pogled od tih kolona, ljudi koji su prolazili autoputem i kao da su svi čekali da te izbjeglice prođu na kolima, traktorima i da mi nastavimo život kao da ništa nije bilo“, kaže vladika Ilarion.

Kako dodaje, sjeća se da su pozorišta bila puna, da smo slavili neke pobjede košarkaša, a jedna užasna stvar se dešavala i tu je uvidio koliko smo bili sebični, kako je napomenuo.

„Ja sam zaista osjetio prvi put jednu punoću i postojanost, smisao, najdublju ljubav i mir, baš u Dečanima“, seća se episkop.

Od ljudi koji žive na Kosmetu naučio je, kaže, mnogo toga. Od Moravaca prije svega šta je trpljenje i kako su Bog i crkva slatki. Za Srbe u Kosovkom Pomoravlju kaže da su njegovi, kao i da je on njihov.

„Trpljenje, postojanost, plemenitnost koje ljudi gaje na Kosovu i Metohiji, to sam video više puta“, ističe episkop novobrdski.

Autor teksta himne Bogoslovije u Prizrenu kaže da piše za svoju dušu. Nije pjesnik, ali se trudi da živi pjesnički.

„Moja česta poruka ljudima je da vode računa o toksičnosti našeg savremenog govora, diskursa, informacija koje su uvijek začinjene, tendenciozne, obojene jednom ili drugom politikom.

Naporno je nekad razmišljati, postupamo na osnovu predrasuda i svako ima izbor medija koje gleda, za koju se opciju opredjeljuje i bez rezerve prihvata sve. A zapravo su vrlo često sve informacije prerađene i serviraju nam nečiju percepciju o nekom događaju. Zato mi treba da uložimo napor da bismo sagledali jasnije realnost, da bismo izbjegli te zamke tog hranjenja lošim sadržajem“, zaključio je vladika Ilarion.