VIRTUELNI VAVILON

Piše: SIBIN

Nema – nepovezanog ekrana – to je, dakle, vizuelni rolerkoster, touchscreen tobogan, retorika (virtuelne) realnosti, prepleti semantike slika koje penetriraju unutra, u, dakle, jezgro praznine, kao što su, npr. američki megagradovi – atomizacija pustinje, pulsacije privida u ozvjezdanim neokončivim neonima.

Komunizam, kapitalizam, kibernetizam = Kina. Nisu li, na primjeru ovog Zmaja, odista u pravu bili Delez & Gatari: šizofrenija i kapitalizam, dakle, možemo i ovako: polifonija profita. U jednom, danas, obestvarenom i orbitalizovanom, digitalno dematerijalizovanom svijetu koji se – događa trenutno – u transferu i stalnom protoku, tako da je san sjutrašnjice povjeren novoj nauci koja će učiniti mogućim da se putuje – brzo poput informacije.

Nema izvan ekrana izuzev ‘pustinje realnosti’. Tu se odigrava – kondenzacija ‘kapitala u oblaku’, i to ne onome poetsko magritovskom u kojem vidimo prirodni oblak, nego onaj nastao našom samoekspolatacijom na Internetu; danonoćnim pretraživanjem, od surfovanja do rudarenja, po pornografiji i do digitalnog „novca“.

Internet baš poput kosmosa uvijek već nastaje, to je veliki prasak, artificijelna supstanca koja je sama sebi granica, kondenzacija i ekstenzacija, koju svi mi, svakotrenutno, stvaramo, jer smo – subjekti signala – ontološka objava događaja u kojem smo svedeni statisti, sljubljeni sa stvarnošću na plakatnom nivou.

Možda je današnje vrijeme ‘posthumne budućnosti’ na koju gledamo sa dubokom nostalgijom, mračni Heraklit imao u vidu, rekavši:

‘I dok spavamo, radimo na stvaranju svijeta.’ Kako je san (već) ispunjenje želje, dobili smo kreaciju kapitalizma kraja, ili ovaj kolosalni košmar.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)