Evroposlanik iz Hrvatske Tonino Picula ipak je donio odluku da u holu Skupštine Srbije posjeti izložbu posjećenu Jasenovcu. On se na ovaj potez odlučio nakon što su mediji u Srbiji pisali kako delegacija pokušava da „eskivira“ pomenutu izložbu. Picula je navode beogradskih medija demantovao iako nije poznato da li je takva namjera postojala, a znajući njegovo pređašnje političko djelovanje, vjerovatno jeste.

„To nije istina. Izložba je tu sa svrhom i razlogom. Mi koji dolazimo iz EU smo utemeljeni na antifašizmom jer bez pobjede nad nacizmom ne bi bilo ni EU. Nemamo problem da pogledamo izložbe kako bi oni koji ne znaju proširili svoje znanje. Sve priče da je neko tražio druge koridore, to je neistina“, kazao je Picula.

On je osudio Thompsonov koncert kao i skandiranje Za dom spremni, ali u malo prepakovanoj verziji:

„Ja osuđujem svaki istorijski revizionizam. A kako ne bih osuđivao i one koji na bilo koji način pokušavaju opravdati najveću svjetsku tragediju bez obzira gdje se ona pojavila, bilo u Hrvatskoj ili Srbiji. Mislim da sam bio jasan, ne treba mi naknadna pamet“, kazao je Picula.

Međutim, realnost je nekako drugačija. Upravo je Hrvatska bila ta država koja se jedina oštro usprotivila crnogorskoj Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen što očigledno pokazuje da nama susjedna država ipak nije toliko spremna da se suoči sa prošlošću. Iz Hrvatske su uoči Rezolucije stizale protestne note Crnoj Gori gdje su govorili da je ovo nepotrebno i da će usporiti evropski put a što jasno pokazuje da ta država nije u potpunosti napravila diskontinuitet sa njenom NDH prošlošću i da ipak postoje strukture koje baštine upravo te vrijednosti.

Epilog svega, zanimljivo, još uvijek traje. Naime, 2024. godine, neposredno nakon izglasavanja Rezolucije, zvaničan Zagreb odlučio je da na crnu listu stavi predsjednika Skupštine i lidera NSD-a Andriju Mandića, lidera DNP-a Milana Kneževića kao i potpredsjednika Vlade i lidera Demokrata Aleksu Bečića. Upravo taj momenat označio je početak hrvatske ofanzive na Crnu Goru gdje i dan danas ispostavljaju niz zahtjeva Crnoj Gori kao neriješena pitanja dvije zemlje, a sve kao preduslov za ulazak u Evropsku Uniju. Naravno, govori se o brodu Jadran, tzv. logoru Morinj (gdje niko nije ubijen) obeštećenje zarobljenika a sve u kontekstu „velikosrpske agresije na Hrvatsku“ gdje se konstantno izbjegava činjenica da je de facto na djelu bio građanski rat u bivšoj Jugoslaviji – terminologija koja je Zagrebu neprihvatljiva.

Sve ovo dolazi nakon smjene vlasti u Crnoj Gori kada su srpske političke partije konačno mogle da naprave većinu sa crnogorsko-evropski orijentisanim partijama a što je zaustavilo salvu diskriminacije koju je srpski narod proživljavao prethodnih 30 godina.

A zašto ne pomenuti i u kontekstu Republike Srbije? Zanimljiva je činjenica da predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić nikada nije posjetio kompleks logora Jasenovac kako bi položio svijet. Ne zato što nije želio već zbog činjenice da mu Hrvatska nikada nije dozvolila jedan takav čin. Stoga, Vučić redovno posjećuje kompleks u Donjoj Gradini u Republici Srpskoj gdje se mogu slobodno oplakati žrtve. Stoga jedino se tako može posmatrati licemjerstvo hrvatskih evroposlanika, gdje su ipak malo potrebnija djela a ne riječi.

Tagovi