Evroposlanik iz Hrvatske Tonino Picula ipak je donio odluku da u holu Skupštine Srbije posjeti izložbu posjećenu Jasenovcu. On se na ovaj potez odlučio nakon što su mediji u Srbiji pisali kako delegacija pokušava da „eskivira“ pomenutu izložbu. Picula je navode beogradskih medija demantovao iako nije poznato da li je takva namjera postojala, a znajući njegovo pređašnje političko djelovanje, vjerovatno jeste.
„To nije istina. Izložba je tu sa svrhom i razlogom. Mi koji dolazimo iz EU smo utemeljeni na antifašizmom jer bez pobjede nad nacizmom ne bi bilo ni EU. Nemamo problem da pogledamo izložbe kako bi oni koji ne znaju proširili svoje znanje. Sve priče da je neko tražio druge koridore, to je neistina“, kazao je Picula.
On je osudio Thompsonov koncert kao i skandiranje Za dom spremni, ali u malo prepakovanoj verziji:
„Ja osuđujem svaki istorijski revizionizam. A kako ne bih osuđivao i one koji na bilo koji način pokušavaju opravdati najveću svjetsku tragediju bez obzira gdje se ona pojavila, bilo u Hrvatskoj ili Srbiji. Mislim da sam bio jasan, ne treba mi naknadna pamet“, kazao je Picula.
Međutim, realnost je nekako drugačija. Upravo je Hrvatska bila ta država koja se jedina oštro usprotivila crnogorskoj Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen što očigledno pokazuje da nama susjedna država ipak nije toliko spremna da se suoči sa prošlošću. Iz Hrvatske su uoči Rezolucije stizale protestne note Crnoj Gori gdje su govorili da je ovo nepotrebno i da će usporiti evropski put a što jasno pokazuje da ta država nije u potpunosti napravila diskontinuitet sa njenom NDH prošlošću i da ipak postoje strukture koje baštine upravo te vrijednosti.
Epilog svega, zanimljivo, još uvijek traje. Naime, 2024. godine, neposredno nakon izglasavanja Rezolucije, zvaničan Zagreb odlučio je da na crnu listu stavi predsjednika Skupštine i lidera NSD-a Andriju Mandića, lidera DNP-a Milana Kneževića kao i potpredsjednika Vlade i lidera Demokrata Aleksu Bečića. Upravo taj momenat označio je početak hrvatske ofanzive na Crnu Goru gdje i dan danas ispostavljaju niz zahtjeva Crnoj Gori kao neriješena pitanja dvije zemlje, a sve kao preduslov za ulazak u Evropsku Uniju. Naravno, govori se o brodu Jadran, tzv. logoru Morinj (gdje niko nije ubijen) obeštećenje zarobljenika a sve u kontekstu „velikosrpske agresije na Hrvatsku“ gdje se konstantno izbjegava činjenica da je de facto na djelu bio građanski rat u bivšoj Jugoslaviji – terminologija koja je Zagrebu neprihvatljiva.
Sve ovo dolazi nakon smjene vlasti u Crnoj Gori kada su srpske političke partije konačno mogle da naprave većinu sa crnogorsko-evropski orijentisanim partijama a što je zaustavilo salvu diskriminacije koju je srpski narod proživljavao prethodnih 30 godina.
A zašto ne pomenuti i u kontekstu Republike Srbije? Zanimljiva je činjenica da predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić nikada nije posjetio kompleks logora Jasenovac kako bi položio svijet. Ne zato što nije želio već zbog činjenice da mu Hrvatska nikada nije dozvolila jedan takav čin. Stoga, Vučić redovno posjećuje kompleks u Donjoj Gradini u Republici Srpskoj gdje se mogu slobodno oplakati žrtve. Stoga jedino se tako može posmatrati licemjerstvo hrvatskih evroposlanika, gdje su ipak malo potrebnija djela a ne riječi.
Je li Srbija donijela Rezoluciju o Jasenovcu?
I KAKO SE OSJECAO USTASA
The fate of Serbs in Croatia was terrifyingly horrific in the two wars of 1941-1945 and 1991-1995. According to some Ovo izbacuje IA Western sources, 330,000 Serbs were killed in the first tau, while the figure of 700,000 is mentioned in the archives of the former Yugoslavia. The only large concentration camp outside the Third Reich was built in Croatia for Serbs, Roma and Jews. Tragically, the Roma and Jews were much smaller than in Poland and other countries, so that about 30,000 of them perished and 230,000 Serbs in Jasenovac. Serbs and Croats had the same rights during several hundred years of the Military Frontier and then Yugoslavia. These rights have been diminished even with huge casualties. It’s really not normal. Rights can’t be diminished. Ustasha singer Marko Perkovic Thompson, whose songs are primarily directed against the Serbian people, is by far the biggest star in a country dominated by the HDZ for 36 years in a row.
Picula je potpuno nebitan lik.
Nema principa niti morala! Klasičan liberal. Njega ni u Hrvatskoj niko ne poštuje.
Jasenovac je prilično neprijatna tema za političke predstavnike Hrvatske, bez obzira da li su sa levice ili desnice.
Treba biti realan. Nikoga u Hrvatskoj nije briga za žrtve Jasenovca ili zločinačke akcije Oluja.
Političari iz Hrvatske imaju jaku potrebu da glume neku silu u regionu
Neiskreno govore o Jasenovcu i žrtvama NDH!
Vučić ne može da ode u Jasenovac, jer mu zvaničnici u Zagrebu to ne dozvoljavaju!
Prvo je pokušao da izbegne, ali na kraju nije mogao..
One koji su doneli rezoluciju o genocidu u jasenovcu
Nije uspeo da izbegne, pa kad je video kako je to proslo, morao je da se satera u cosak.
Hrvatska ne želi da se suoči sa prošlošću, ali se voli pozivati na EU vrednosti.
Vučić ne može da poseti Jasenovac jer mu ne daju, a Picula se hvali dolaskom u Beograd.
I dalje mi nije jasno zašto on nije uhapšen.
Ratnom zločincu je mesto u zatvoru.
Neverovatno licemerje. Čovek posećuje izložbu o Jasenovcu, a njegova država zabranjuje predsedniku Srbije da položi cvet na to isto stratište.
Picula bi prvo trebalo da osudi to što su Mandić, Knežević i Bečić na ‘crnoj listi’ u Hrvatskoj samo zato što poštuju istinu o genocidu, pa tek onda da drži lekcije.
Ovo je klasičan primer dvostrukih aršina. Jedno priča u Briselu i na izložbama, a drugo sprovodi zvanična politika Zagreba koju on zdušno podržava.