Stvorili su priče, pjesme i romane koji se smatraju najznačajnijim djelima u istoriji književnosti. A ko su ti poznati pisci van svojih djela? Oni su bili obični ljudi, poput nas, sa svojim ritualima, vjerovanjima, anegdotama i zanimljivostima koje često ostaju skrivene u sjenkama njihove umjetnosti.
Franc Kafka, poznati pisac, bio je unuk kasapina, ali je postao strogi vegetarijanac, što dodaje sloj ironije njegovom djelu i životu.
Gabrijel Garsija Markes nikada nije dozvolio da njegov najpoznatiji roman „Sto godina samoće“ postane film, čime je očuvao njegovu literarnu viziju netaknutom.
Ivo Andrić primio je Nobelovu nagradu 1961. godine u Štokholmu uz zvuke „Marša na Drinu“, pjesme koju je sam odabrao da mu bude svirana prilikom dodjele. Šveđanima se melodija mnogo dopala, a pjesma se munjevitom brzinom proširila po cijelom svijetu.
Autor „Alise u zemlji čuda“ Luis Kerol imao je problema sa finansijama, njegova dugovanja su ponekad iznosila i do 7.500 funti. Kerol je punih 26 godina radio kao profesor matematike na Oksfordu. Takođe, on je sve detalje svog života beležio u dnevnicima, ali su nakon njegove smrti svi dnevnici spaljeni kako bi se zaštitila njegova reputacija. Još jedna zanimljivost je da je „Alisa u zemlji čuda“ bila zabranjena u Kini zbog likova životinja koje govore.
Lord Bajron bio je poznat po svojim ljubavnim aferama, navodno je imao 250 veza u Veneciji tokom jedne godine.
Viktor Igo je pisao stojeći, krećući se po radnoj sobi, dok je Gete radio isto, a Mark Tven uživao u pisanju ležeći. Šiler je, međutim, imao jedinstven pristup – pisao je držeći bose noge na komadu leda.
Zanimljivo je i to da se vjeruje da je između Isidore Sekulić i Iva Andrića postojalo nešto više od prijateljstva, iako je ta priča ostala neistražena.
Prije nego što je stekao svjetsku slavu zahvaljujući svojoj prozi, argentinski pisac Horhe Luis Borhes zarađivao je za život pišući reklame za jogurt.
Đura Jakšić bio je poznat po tome što je često ceh u kafani plaćao svojom umjetnošću. Tako je jednom pitao krčmara da mu da besplatnu večeru, s tim da mu Đura napiše pjesmicu koja će mu se svidjeti. U slučaju da se krčmaru pjesmica ne svidi, Đura će mu platiti gotovinom. Krčmar je pristao, a kada se Đura dobro najeo, počeo je da recituje pjesmice jednu za drugom. Međutim, krčmaru se nijedna nije svidjela. Najzad je Đura odrecitovao: „Ej, keso moja sa mnogo dinara, Iziđi iz džepa, isplati krčmara!“ – „E, to mi se sviđa, to čekam!“ – reče krčmar. – „E, vala, i ja jedva dočekah!“ – reče Đura i ode.
Truman Kapoti bio je nevjerovatan talent – s koeficijentom inteligencije 215, imao je kapacitet opažanja koji je nadmašivao svoje vršnjake, čitajući u prosjeku pet knjiga nedjeljno.
Dejvid Selindžer, autor „Lovca u žitu“, prije nego što je postao poznat, bio je kontraobavještajni oficir u Drugom svjetskom ratu. Njegovo iskustvo rata duboko je uticalo na njegovo pisanje, a kasnije se povukao iz javnog života.
Misterija okružuje smrt Edgara Alana Poa, koji je 3. oktobra 1849. pronađen u delirijumu na ulicama Baltimora. On je tog dana nađen na ulici, u polusvjesnom stanju i u odeći koja nije bila njegova. Imao je 40 godina.
Dikensov hobi bio je hipnoza. On je redovno pokušavao da svoju suprugu izliječi od insomnije.
„U svom beogradskom stanu, nijem i oduzet, ležao je ispred ekrana Meša Selimović, gledao utakmicu i upravo se – kako bi to rekla narodna pjesma – dijelio sa životom. Možda je to bila samo zgodna bizarnost, u koju će budući čitatelj upisivati značenja kakva ona nema, ali postoji neka viša tačnost i istinitost u činjenici da je jedan od najvećih pisaca jugoslavenske ere, pjesnik islamskog misticizma, umirao gledajući nogometni spektakl.“ (O Mešinim posljednjim satima)
Žoze Saramago, jedan od najuticajnijih portugalskih pisaca, završio je mašinobravarski zanat u Lisabonu, a kasnije se bacio na proučavanje literature van formalnih institucija. Nobela za književnost dobio je 1998. godine.
Vilijam Šekspir imao je samo nekoliko godina formalnog obrazovanja.
Puškinov pradjed bio je Etiopljanin, koga je u Carigradu kupio srpski grof Sava Vladislavić.
Miroslav Krleža i njegova žena Bela ostali su do kraja njegovog života na Vi.
Jedini dramski pisac koji je umro glumeći svog junaka je Molijer. U komediji „Uobraženi bolesnik“ on je umro na sceni igrajući uobraženog bolesnika.
Agata Kristi patila je od disgrafije. To je oboljenje s kojim je nemoguće napisati nešto svojom rukom. Sva svoja djela diktirala je.
Branislav Nušić nazvao je neku gospođu kravom i zbog toga dospio na sud. Sudija mu je odredio novčanu kaznu koju je on, naravno, platio. Prije nego se raziđoše, on upita sudiju:
„Gospodine sudijo, a kada bih ja kravi rekao da je gospođa, da li bih i onda bio kažnjen?“
„Naravno da ne biste bili kažnjeni u tom slučaju“, odgovori mu sudija.
„Doviđenja, gospođo“ odgovori Branislav Nušić i napusti prostoriju.
(detinjarije)
