Velika ispovijest pukovnika islednika iz Morinja; Goranović za BORBU: Šefovi bili dva muslimana, zamjenik Hrvat, zatvoreni bili i Srbi; Sve je nastavak dubrovačke izdajničke akcije koju su dogovorili Tuđman, Klinton i Milošević!

„Meni je u Morinju šef bio mlađi kapetan prve klase – musliman. Njegov zamjenik je bio rezervni kapetan – Hrvat, a šef svima u Kumboru bio je potpukovnik i kapetan frigate, musliman, a obojica su bili iz Bosne. Oni su tu bili formacijski“.

Ovo je u ekskluzivnoj ispovjesti za Borbu poručio pukovnik – islednik Radomir Goranović. Goranović je bio na licu mjesta tih 90-ih godina u Sabirnom centru Morinj a o čemu se poslednjih dana mnogo priča u Crnoj Gori a sve u kontekstu posjete hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana. On je, kako samo on i umije, kazao da se ne smiju upoređivati slučaj Lora kao i Morinj – da se ne bi vrijeđale žrtve Morinja, navodnog logora u kom niko nije ni ubijen, dok je u Lori po NDH metodama pobijen 21 pripadnik nikšićko-šavničke, odnosno barske grupe.

Goranović je u razgovoru za Borbu kazao da je on upućen od načelnika Generalštaba na ispomoć u Morinju za tri mjeseca te da je od svog šefa određen za islednika.

„Morinj nije logor, i 30 Srba je prošlo kroz njega. Oni su dovedeni kao „ustaše“. Tako je govoreno“

Kad je u pitanju Morinj – tvrdim odgovorno – tu nije bilo koncentracionog logora, to su vojni objekti u kojem su sa ratišta dovodili ljudi sa terena.

„Ko je njih kupio, i ko je odlučivao to je druga priča. Rekao sam da sam ja saslušao 9 Srba a oko 30 ih je prošlo kroz Morinj. Oni su dovedeni kao „ustaše“. Tako je govoreno. Ja sam Dubrovnik napustio pet dana prije rata i te izdajničke akcije. Ostali smo ja i direktor sami. Znam da je u Dubrovniku bilo naoružano oko 1.000 pripadnika zbora narodne garde, odnosno HDZ-a. Svojim sam očima gledao u mjesnoj zajednici ispred mog stana kako se naoružava. Izvještavao Beograd o dolasku oružja na dubrovački aerodrom ali sve je to bilo džabe. Plan je trebao da se završi“, kazao je on.

Govorio je i o uslovima u Morinju i pitao – „kakvi su to neljudski uslovi ili ljudski uslovi u tri napuštena vojna magacina za 250 ljudi, nema mokrog čvora…“

„Neka budala od oficira za komandira postavili čovjeka čijeg su brata Hrvati ubili na ratištu i tražio sam da se smijeni i da ih ne šamara; Volio bih da Hrvati, moj narod hrvatski a ne Tuđmanova banda da čuju da u Morinju niko nije dobio ogrebotinu“

„Kako je bilo tim ljudima na ležaljkama, klima, hladnoća. Kako je bilo onim vojnicima koji su radili i kuvali i koji su im nosili hranu i vodu i vodili ih u WC. To je van pameti. Kako je bilo komandiru straže koga je neka budala od oficira postavila za komandira a njemu Hrvati ubili brata na ratištu. Imam izvještaje u Beogradu gdje sam tražio da se on odmah smijeni, jer moje referisanje je bilo uzaludno u Kumboru, to niko nije prihvatao. Tražio sam da se smijeni, da ne udara ljude, da ne šamara. Sve se svodilo na nekom šamaru, nekom guranju – to je istina! Ali tvrdim odgovorno, i volio bih da Hrvati to čuju. Moj narod hrvatski, moj narod – ne Tuđmanova banda i njegovi nasljednici nego hrvatski narod da čuje da u Morinju niko nije dobio ogrebotinu! A da su u Morinj dolazili ljudi koji su bili polomljeni, izranjavani, iz bolnice Meljine, to je tačno. Ali ne mogu to pripisivati Morinju i proglašavati ga za ratni zločin jer to veze nema. Svi koji su dovedeni u Morinj su spašeni i živi otišli kući. Niko nije osuđen na vojnom sudu“, kazao je Goranović za Borbu.

On dodaje da je malo naoružanih dovedeno u Morinj – „Kada je vojska imala akciju, oružje je bačeno i pobjegli su u Dubrovnik“.

„U Konavlima su nalazili i oružje po ulici, vojska je nalazila. Ovo što danas radi Hrvatska je van pameti. Šta očekivati od naslednika Tuđmanovih u liku Plenkovića i njegovih HDZ-ovaca. Vjerovatno i ovog ministra koji tu dolazi. Ako oni ne daju čovjeku koji ima mozga, hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, da živi. Svaki dan na hrvatskoj televiziji – šta onda očekivati da rade od nas? Ucjenjuju… A mi imamo ministre koji se smiju ispred objekata Morinja, polažu vijence kao da je tamo ne znam koliko umrlih“, kazao je Goranović za naš portal.

On navodi – šta radi Hrvatska, ali mu je važnije šta se dešava u Crnoj Gori.

„Ja od muke umirem i jedva čekam da se pojavim, pa neka hapse i neka me ubiju, jer to što se u Crnoj Gori radi je van pameti. Imali smo ljude koji su, a to piše u mom izvještaju, da islednik taj i taj vezuje lisicama onog nesretnika koji je tu bespomoćan i drži pištolj. To je bila sprdnja, to je meni smetalo jer je nama naškodilo sa takvim ponašanjem. On je oslobođen, i neka je, nikome on ništa nije napravio, ali je pravio te neljudske postupke“, kazao je on.

Goranović dodaje da će u petak doći dvojica logoraša Morinja, dva Srbina, koje je on saslušavao.

Milošević, Tuđman i CIA u kontekstu ratova 90-ih

„Ja sam u Morinju proveo oko tri mjeseca. Morao sam da napustim Morinj. On je inače bio nastavak, a to je iskreno i istina, dubrovačke izdajničke akcije. Nastavak jedne sramote koju su izveli generali uz dogovor Miloševića, Tuđmana i nekog Klintonovog čovjeka. Oni su bili agenti CIE na kojima sam ja radio prije rata. Kod mene su odmarali, ja sam tada bio načelnik CB-a. Ja sam jedini oficir bezbjednosti koji je pronašao jednog agenta CIE u maju 1990. godine, on je odveden za Beograd, uhapšen je, priznao je da je agent CIE i iznio plan razbijanja Jugoslavije. Još Tuđman nije došao na vlast u tom trenutku“, kazao je Goranović za Borbu.

Oko 1.000 agenata CIE bilo je u Jugoslaviji u političkom, vojnom i privrednom rukovodstvu u našim preduzećima, naveo je pukovnik Goranović i dodao da je i ono što se dešavalo u Crnoj Gori naknadno, uništavanje Oboda pripremljeno od strane Zapada.

Vrativši se na Morinj, Goranović za Borbu dodaje da je vojska došla kod ljudi koji su bili kući i umjesto da ih zaštite, da su ih doveli kao ustaše u Morinj.

„Niko nije tu došao da odmara, nije to hotel. Ustaša je bio jedan Miljanić koji je rušio srpske kuće u Dubrovniku. Imao je 18 članova. A znate odakle je Miljanić? Porijeklom iz Nikšića, pokatoličen u vrijeme Austrougarske. Vjerujte, onaj pravi Hrvat, Dubrovčanin, nikad ne bi ruku digao ni na koga. O jadu se Dubrovnik zabavio od Tuđmana. Predsjednik dubrovačke opštine nije znao šta će da radi od Tuđmanovog idiotizma. Na kraju je Tuđman dogovorio akciju sa Klintonom i Miloševićem i drugima da se napadne Dubrovnik, da se prizna Hrvatska a da Slobo i Tuđman posle dogovaraju kako da dijele Bosnu. To sam znao jer sam bio u službi“, kazao je Goranović.

On dodaje da je general Aco Vasiljević, bio Jugosloven od glave do pete, bio patriota i rodoljub, a kada su njega uhapsili, on je tada vidio da je kraj svega.

„U Morinju jedan major koji je sada u Beogradu bio je pukovnik islednik, on je spasio moj život. Eto šta je bio Morinj, i šta sad Hrvati traže kad su živi i zdravi otišli kući“, kazao je on i podijelio anegdotu:

„To veče na referisanju trebao sam da idem u Konavle. Taj pukovnik islednik je rekao da slučajno ne idem, zamolio me, i da će otići drugi dan sa njim. A trebao sam nešto da snimim sa ovim Hrvatom, pa sam rekao da me boli stomak i oni su rekli dobro dobro. Za dva dana major kreće sa mnom da nešto završimo. Kad smo prešli Debeli Brijeg, on meni kaže – molim te, ostala ti je nedjelja dana. Kad se vratimo – bježi. Ako ostaneš u Morinju, nećeš se živ vratiti kući“, podijelio je on anegdotu.

„Morinj je sramota ali nije koncentracioni logor; Šta da očekujete od nekog Tuđmanovog HDZ-ovca osim da pljuje po nama a neki to izgleda i vole; Ili ću umrijeti ili će Crna Gora biti ono što je nekada bila. Ovo ne može biti“

Eto šta je bio Morinj, eto šta je bio Dubrovnik, poručio je Goranović.

„Morinj je sramota i tragedija ali nikako koncentracioni logor koji su nazvali izdajnici i špijuni zapada. Kažu da su patrijarh Pavle, živi svetac, i mitropolit Amfilohije naš vladika koji je spasio Crnu Goru da ne pliva u krvi, a znamo šta se pripremalo u Crnoj Gori, da su oni fašisti. To su sve kopilad komunistička. Šta da onda očekujete od nekog Tuđmanovog HDZ-ovca osim da pljuje po nama, a imamo neke ljude koji bi željeli da nas pljuju. U petak će vidjeti. Ili ću umrijeti ili će Crna Gora biti ono što je nekada bila. Ovo ne može biti. Mi smo mićo moj, ja noćima ne mogu da spavam. Mi smo prokleta zemlja. Je li Hitler počinio zločin u Crnoj Gori? Ne, koliko su ovi naši fašisti zbog svojih fotelja“, kazao je Goranović za Borbu.

On i dalje ne vjeruje a kao i brojni građani Crne Gore – da ne postoji jedna stopa zemlje u kojoj su dva rođena brata koje je majka zadojila najvećom svetinjom na svijetu majčinim mlijekom – da su različite nacije, različitim jezikom govore, u različitu crkvu idu, i različite badnjake nalažu i oni još vjeruju u Boga, i još samo da sve okrvave bratskom krvlju.

„Imao sam prilike da razgovaram sa mnogima. Ako oni misle da je Crna Gora riješena, ona samo tone ka krajnjem, a to je bratsko krvoproliće. Iz razgovora sa ljudima vidim koja je mržnja prosuta. A ovo što rade u Morinju, ovaj hrvatski ambasador i ovi naši, Krivokapić, Konjević, Ibrahimović, samo produbljuju mržnju među narodom nego produbljavaju mržnju. Ima i mnogo većih zločina od Lore koji su činjeni. Znaju li to Crnogorci? Sram ih bilo. Dižu spomenike tamo u Hrvatskoj takvim ljudima… za umrijeti je od muke“, zaključio je Goranović za Borbu.