U nastavku dokumenta koji je dostavljen Borbi nastavlja se sa ispisivanjem informacija o mandatu Predraga Boškovića kao ministra odbrane što je proces koji su navodno pratile brojne malverzacije.

Prošle godine se, piše u dokumentu, kroz Ministarstvo odbrane opet zaređalo sa vanrednim unapređenjima. Ovaj put ipak malo stidljivije i opreznije nego tokom Boškovićevog komandovanja. Ali, opet po istom principu bez transparentnosti, bez obrazloženja, skriveno da niko ne čuje. Na tom principu, Darko Živković, drugi čovjek OBD, vanredno je dobio čin kapetana fregate ili potpukovnika u prvoj polovini 2023. godine. On je rođeni brat predsjednika DPS-a Danijela Živkovića o čemu je BORBA i ranije pisala.

Živković je dobio vanredno unapređenje jer nije mogao dobiti redovno. Za redovno unapređenje potrebno je da ima dodatno usavršavanje ili magistarski koji nema. Za vanredno unapređenje to mu nije potrebno jer je učinio djelo od posebnog uznačaja za koje niko ne zna pa ni načelnik Generalštaba general Lazarević. A zašto bi i znao kada je i on na isti način dobio svoj generalski čin. Vanredno jer je pokazao vanredne rezultate u radu, koje ni Komisija za unapređenja ne zna. Bar ne sve dok joj predsjedava kapetan bojnog broda Vesko Tomanović, jedan od brojnih Boškovićevih političkih komesara, o kom je takođe Borba nedavno pisala, a koga čuva sadašnji ministar odbrane Dragan Krapović (Demokrate).

Vanredno za izuzetne sposobnosti, iako ta vojna služba nikad nije pronašla dva sanduka bombi koje su nestale u skladištu Brezovik kod Nikšića i optuženi podoficir za šverc 60 kilograma kokaina slobodno šeta i prima platu od Vojske. E to zaslužuje da se nagradi makar sa jednim vanrednim unapređenjem ali tajno da niko ne zna, piše u dokumentu u koji je Borba imala uvid.

Negativni aspekti ovolikog broja vanrednih unapređenja su brojne od toga da je tzv. piramida činova narušena (prevelik broj visokih činova u odnosu na niže činove), degradirana je vrijednosti visokih činova, degradirana su usavršavanjam, diskriminacija drugih oficira i podoficira Vojske, pad povjerenja unutar sistema i generalno napuštanje vojnog poziva. Od četiri generala i 19 pukovnika, računajući i nedavno penzionisanog Živka Rakočevića, samo pola njih ima potrebna usavršavanja, aod tih pola samo pet nije vanredno unaprijeđeno.

Nije ni čudo kako nam Vojska napreduje, kad je vode neobrazovani. Skoro svi navedeni dobili su vanredno čin od „Peđe“ kako su ga od milošte zvali oficiri. To su „oficiri“ koji nisu imali vojničkog integriteta da kažu ne, kada je od njih traženo da politički pritiskaju svoje kolege zato što nisu bili za DPS. To su oficiri koji kada su ih zvali da ih pitaju za unaprjeđenje i kada su im dijelili nove epolete, nijesu rekli ne. Ne, to mi ne pripada, jer nisam uradio posebno djelo od značaja, nisam postigao vanredne rezultate u radu.

E tu nema oficira, posebno ne onih crnogorskih, kojima je čojstvo i obraz važnije od dodatnih 100 evra na platu. Takvi oficiri ne vode juriš na Grahovcu ili na Mojkovcu niti dižu brod u vazduh da ne padne u ruke neprijatelju. Takvi oficiri neće ni da se okrenu a ne da stanu i da pruže pomoć unesrećenom na cesti.

Takvi oficiri sada čekaju da ih Skupština povoljno penzioniše. U ovom trenutku zainteresovanost mladih da rade u Vojsci je na najnižem nivou u njenoj velikoj istoriji. Dijelom zato što je loše plaćena i nema perspektive u vojnom pozivu, dijelom zato što nedostaje meritivnosti sistemu i dijelom zato što su vojnici podijeljeni na one nagrađene i one nenagrađene. Nezadovoljstvo usljed navedenih brojnih nepravdi je veliko možda i nepopravljivo. Vrijeme je da se onaj mač sa početka priče izvadi iz slane vode, zaključuje se u dopisu Borbi.

Tagovi