Umjesto da je ličnim primjerom, tj. ostavkom, demonstrira, Đurašković iz fotelje opet druge p(r)oziva na odgovornost

Aktuelni gradonačelnik Cetinja, Nikola Đurašković, danas je ponovo, jasnog stava, i nepokolebljivo, pozvao na odgovore i odgovornost, vezano za tragedije koje su pogodile Cetinje u poslednje dvije godine.

Podsjetimo, on je istakao da je potrebna snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da Zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru.

A njegove riječi „duboko“ odjekuju, posebno na onim mjestima gdje se dotiče morala, no u realnosti djeluje da je, žargonski rečeno – ni muvaricom ne bi dotakao.

„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje. Zato sam, kao gradonačelnik Prijestonice Cetinje, odlučio da zatražim sazivanje još jedne vanredne sjednice Skupštine Prijestonice, ne iz političkih pobuda, već iz osjećaja moralne obaveze prema svima koji su stradali, prema njihovim porodicama i prema svakom građaninu ovog grada koji zaslužuje da zna što smo uradili i gdje stojimo danas. Zbog svih građanki i građana Cetinja koji svakodnevno protestuju i svih onih koji su danima protestovali širom Crne Gore. Hvala im na istrajnosti i odlučnosti”, rekao je Đurašković, kako je saopštila Prijestonica.

A zašto mi i dalje slušamo Đuraškovićev glas iz njegove udobne fotelje, i postoji li tu kakva moralna odgovornost?

Šta je uradio gradonačelnik Cetinja, osim što poziva, proziva i parafrazira i zdušno se drži svoje funkcije, ne preuzimajući na sebe ni gram odgovornosti. Moralne vrijednosti, u ovom slučaju viša su filozofija, njemu nepoznata, iako potiče iz grada u kom je živio najveći srspki filozof, mislilac i pjesnik. Jedino što je „pokupio“ sa tog temelja je „umjetnička sloboda“ da se grijeh preinači u bijeg. Bijeg od ljudskog čina i vrline.

Napravićemo malu retrospektivu, ujedno i paralelu, sa etičkom praksom iz susjedstva, gdje su najviši lokalni funkcioneri napravili drukčije poteze, posle sličnih kataklizmičnih tragedija u njihovim sredinama.

Nakon tragedije koja je zadesila Novi Sad, tokom pada nadstrešnice, gdje je 16 ljudi izgubilo živote, bez realne odgovornosti, gradonačelnik tog grada, Milan Đurić podnio je neopozivu ostavku i naglasio da je to njegova ljudska i politička obaveza i moralna dužnost.

Nakon tragedije koja je zadesila Kočane, u vatri noćnog kluba, gdje je 61 osoba izgubila život, takođe bez objektivne odgovornosti, gradonačelnik tog grada podnio je neopozivu ostavku, i dodatno odlučio da se stavi na raspolaganje tužilaštvu, izjavivši da su to najteži trenuci za njegovu zemlju, a i za njega LIČNO!

Nakon tragedija koje su zadesile Cetinje, nezapamćen masakr u dva navrata, Đurašković osim što je  odlučio da ne učini ništa, i da prebacuje loptice odgovornosti na državu, nastavio je svojevrsno da se igra politike. Valjda ne čeka još neku katastrofu, pa da mu „čuka zakuka“?

Jer ima jedna narodna koja kaže – „Što se dogodi jednom, ne mora da se ponovi dva puta, ali što se desi dva puta, dogodiće se i treći“.

Uz iskrenu želju i nadu da se takve tragedije neće ponoviti više nikome i nigdje – naše misli i molitve su uz cetinjski narod, kojima su trenutno najviše potrebne.

A najtopliji savjet Đuraškoviću bio bi da se manje igra, a više uči o politici i moralu i mogućnosti njihove kohezije (jer jedno sa drugim nije u koliziji u prosvećenim i demokratskim društvima) a kao što je  dokazano, ima i od koga, jer sjajni uzori nalaze se u bratskim nam, susjednim državama.