Udar na tri stuba srpstva: Kad ruše Vučića, Vojsku i SPC – cilj je slom Srbije!

piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač portala BORBA

U vremenu kada se svijet ubrzano pregrupiše i kada globalni sukobi više nijesu izuzetak već pravilo, Balkan ponovo postaje prostor tihih, ali sistematskih udara. Ne kroz otvoreni rat, već kroz koordinisane političke, medijske i bezbjednosne operacije koje imaju jasan cilj – slabljenje Srbije.

Ti udari nijesu nasumični. Oni su fokusirani. Precizno usmjereni ka tri ključna stuba na kojima počiva savremena srpska država: političko vođstvo, bezbjednosni sistem i duhovni identitet. Drugim riječima – ka Aleksandru Vučiću, Vojsci Srbije i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

To nije politička borba. To je strategija.

Prvi stub – udar na političko vođstvo

Napadi na predsjednika Srbije nijesu nova pojava. Ali ono što ih razlikuje danas jeste njihov intenzitet, kontinuitet i koordinacija.

Vučić nije meta zbog pojedinačnih odluka, već zbog pozicije koju zauzima – lider države koji u uslovima globalne nestabilnosti insistira na očuvanju mira, ali i na samostalnosti u donošenju odluka.

Takva politika nije po volji svima.

Zato se protiv njega ne vodi klasična politička kampanja, već dugoročna operacija delegitimizacije. Od pokušaja diskreditacije, preko konstantnog pritiska, do otvorenih poziva na destabilizaciju – cilj je jasan: oslabiti politički centar države.

Jer kada oslabite vođstvo, država postaje ranjiva.

Drugi stub – Vojska kao prepreka planovima

Paralelno sa političkim napadima vodi se i kontinuirana kampanja protiv Vojske Srbije.

Svaka modernizacija se predstavlja kao prijetnja. Svako ulaganje se relativizuje. Svaka vojna vježba se tumači kao destabilizacija regiona.

To nije slučajno.

Srbija koja ima funkcionalan i osposobljen bezbjednosni sistem nije laka meta. Država koja može da zaštiti svoje interese nije podložna spoljnim pritiscima.

Zato je potrebno vojsku prikazati kao problem, a ne kao garant stabilnosti.

U regionu gdje se svi naoružavaju i prave nove bezbjednosne aranžmane, pokušaj da se samo Srbija predstavi kao faktor nestabilnosti nije ništa drugo do pokušaj stvaranja političkog alibija za njeno slabljenje.

Treći stub – identitet na udaru

Napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu imaju posebnu dimenziju.

Oni nijesu samo ideološki – oni su duboko identitetski.

SPC je kroz istoriju bila jedan od ključnih stubova očuvanja srpskog naroda. Kada nije bilo države – postojala je crkva. Kada su granice nestajale – opstajao je identitet.

Zato je danas meta.

Diskreditacija, pokušaji unutrašnjih podjela, medijski pritisci – sve su to metode kojima se pokušava oslabiti njen uticaj.

Jer narod bez identiteta je lakše preoblikovati.

Geopolitička pozadina – ništa nije slučajno

Ako se posmatra šira slika, jasno je da se ne radi o izolovanim procesima.

U regionu se formiraju novi politički i bezbjednosni blokovi. Zagreb sve otvorenije preuzima ulogu političkog centra određenih inicijativa koje nijesu neutralne prema Srbiji. Priština tu agendu radikalizuje, dok se dio političkih struktura u Podgorici pokazuje kao prostor kroz koji se ti uticaji reflektuju.

To ne mora biti formalna koordinacija, ali jeste jasno preklapanje interesa.

A interes je jednostavan – Srbija bez snage, bez uticaja i bez političke samostalnosti.

Zašto baš sada?

Zato što je trenutak pogodan.

Svijet je opterećen velikim krizama. Globalne sile su fokusirane na sopstvene konflikte. U takvom ambijentu, regionalni procesi prolaze ispod radara.

To je prostor u kojem se pokušavaju završiti poslovi koji u stabilnijim okolnostima ne bi bili mogući.

Udar na državu, ne samo na pojedince

Kada se napada Vučić – napada se politička stabilnost.
Kada se napada Vojska – napada se bezbjednost.
Kada se napada SPC – napada se identitet.

To nijesu tri odvojena procesa. To je jedan proces sa tri fronta.

Zato je važno razumjeti suštinu: ovo nije borba protiv jedne politike, jedne institucije ili jednog čovjeka.

Ovo je pokušaj sloma države kroz sistematsko urušavanje njenih temelja.

I upravo zato, odgovor na takve udare ne može biti parcijalan.

Jer kada se ruše stubovi – ne ruši se vlast.

Ruši se država!