Kada god se na Balkanu otvori pitanje identiteta, istorije, tradicije ili nacionalne pripadnosti, vrlo brzo se dođe do iste adrese – Srpske pravoslavne crkve. To nije slučajnost. Nije bilo slučajno prije deset godina, nije bilo slučajno tokom litija u Crnoj Gori, a nije slučajno ni danas kada se u Srbiji i regionu sve češće mogu čuti pokušaji da se SPC predstavi kao politički, a ne duhovni faktor.
Zbog toga ne treba imati nikakvu dilemu. Napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i Srbiji neće slabiti. Naprotiv, oni će biti sve intenzivniji.
Razlog je jednostavan.
Za razliku od političkih partija koje dolaze i odlaze, za razliku od vlada koje se mijenjaju i ideologija koje traju jednu ili dvije generacije, SPC predstavlja instituciju kontinuiteta. Ona je preživjela imperije, ratove, okupacije, zabrane, progone i ideološke eksperimente. Upravo zbog toga za mnoge predstavlja posljednju veliku instituciju koja čuva istorijsko pamćenje srpskog naroda.
META NIJE CRKVA, VEĆ IDENTITET
Kada se napada SPC, često se stvara utisak da je riječ o sukobu sa jednom vjerskom organizacijom. Međutim, suština je mnogo dublja.
SPC nije samo vjerska zajednica. Ona je kroz istoriju bila čuvar jezika, kulture, tradicije, pisma i nacionalnog identiteta. U mnogim krajevima gdje Srbi nijesu imali svoju državu, upravo je Crkva predstavljala jedinu instituciju koja je čuvala svijest o pripadnosti narodu i istoriji.
Zbog toga oni koji žele da oslabe nacionalnu svijest vrlo dobro znaju da se ona ne ruši samo kroz političke procese. Ona se ruši kroz prekid veze sa tradicijom, istorijom i duhovnim nasljeđem.
Upravo zato je SPC često prva meta.
LITIJE SU PROMIJENILE SVE
Poseban trenutak dogodio se u Crnoj Gori 2020. godine.
Litije su pokazale nešto što mnogi nijesu očekivali. Pokazale su da SPC nije samo vjerska institucija, već društvena snaga koja može da okupi desetine hiljada ljudi oko ideje odbrane osnovnih prava i sloboda.
Taj događaj promijenio je političku mapu Crne Gore.
Istovremeno, kod mnogih centara moći stvorio je uvjerenje da je upravo SPC prepreka projektima koji su godinama građeni na podjelama, sukobima identiteta i pokušajima da se istorijske veze između Srbije i Crne Gore trajno prekinu.
Od tog trenutka napadi nijesu prestali.
Mijenjali su samo forme.
Nekada su bili politički.
Nekada medijski.
Nekada institucionalni.
Ali cilj je ostajao isti.
BORBA ZA BUDUĆNOST, A NE ZA PROŠLOST
Greška je misliti da se ovdje vodi rasprava o prošlosti.
Naprotiv.
Ovdje se vodi borba za budućnost.
Jer svako ko kontroliše identitet budućih generacija kontroliše i politički pravac društva.
Zbog toga će pitanja jezika, istorije, obrazovanja, tradicije i uloge Crkve ostati u centru političkih sukoba na Balkanu.
I upravo zato će SPC ostati na udaru.
Ne zbog toga što je slaba.
Već upravo zbog toga što je snažna.
Ne zbog toga što nema uticaj.
Već upravo zbog toga što ga ima.
ŠTO SU NAPADI JAČI, TO JE VEĆA NJENA VAŽNOST
Istorija pokazuje jedno zanimljivo pravilo.
Najžešći napadi nikada nijesu usmjereni prema nevažnim institucijama.
Naprotiv.
Napadaju se upravo one institucije koje imaju snagu da oblikuju društvo, utiču na javnost i čuvaju kolektivno pamćenje jednog naroda.
Zbog toga će i u godinama koje dolaze Srpska pravoslavna crkva ostati predmet političkih, medijskih i ideoloških osporavanja.
Ali upravo činjenica da je toliko često meta govori više o njenom značaju nego bilo koja pohvala.
Jer institucije koje nemaju značaj niko ne napada.
Napadaju se samo one koje predstavljaju prepreku velikim političkim projektima.
A SPC je kroz čitavu svoju istoriju pokazala da je mnogo više od obične institucije.
Ona je jedan od temelja na kojima počiva istorijsko, kulturno i duhovno biće srpskog naroda.
Narod trenutno predosjeti ove udare na crkvu bez obzira koliko oni bili sakriveni. Teško se varaju naši politički predstavnici da su stavivši se u kožu izvršitelja volje EU i drugih tajnovitih udruženja sa Zapada, amortizovali i anestezirali domaću javnost svojim poslušničkim postupcima! Uključenjem u EU i NATO ne očekuje nas nikakvo blagostanje, nego robotska bezdušna birokratija kojoj čovjek nije na prvom mjestu. EU-i nije ništa drugo preče nego strogo kontrolisan čovjek koji je uvjeren da je slobodan! Vidjećemo kada počnu da nas kažnjavaju kaznom na kaznu i još ćemo plaćati i porez na ime kazne!
Posrbicine, nemate vi veze sa srbima, no vas je upravo ta sekta posrbila i isprala mozak!