Pomen za 17 nevino stradalih civila iz sela Dojnice kod Prizrena, koji su kidnapovani i ubijeni 27. juna 1999. godine, služen je danas u Sabornom hramu Svetog Đorđa u Prizrenu, a liturgiju su služili iguman manastira Sveti Arhangeli otac Mihajlo, arhimandrit Isidor i prizrenski paroh Jovan Radić.
Pomen je služen za 16 stradalih Srba i jednog Bošnjaka, a prizrenski paroh Jovan Radić istakao je da su oni stradali jer nisu željeli da napuste svoje kuće.
„Neka je vječan spomen svim nevino postradalim, kidnapovanim, mučki ubijenim mještanima sela Dojnice na današnji dan. Postradalo je šesnaestoro Srba, onih najhrabrijih, koji nisu željeli da napuste svoje rodno mjesto, svoju crkvu, te su tako i život svoj položili na pragu svoje kuće, na pragu svoje otadžbine. Čuvali su ono što su gradili njihovi preci, nikome ništa nažao nisu učinili, ali eto, postradali su samo zato što su bili pravoslavni i samo zato što su bili Srbi. Sem njih, postradao je jedan mještanin Bošnjak, ali Bog ne dijeli ljude po vjeri i naciji, već po riječima blaženopočivšeg patrijarha Pavla – potrebno je samo biti čovjek i da budemo ljudi“, istakao je u besjedi Radić.
Dodao je da dok god se sjećamo njihove žrtve, sjećamo se svih njih i nadamo se da se tako nešto nikada neće ponoviti.
„Neka njihova žrtva bude temelj obnove same crkve u selu Dojnice i temelj povratka u to selo, koje je danas obesrbljeno“, poručio je prizrenski paroh.
Kako prenosi Radio Televizija Gračanica, pomenu u selu Dojnice prisustvovala je pomoćnica direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju Milena Parlić, koja je pozvala međunarodnu zajednicu da konačno upotrijebi svoje napore i pronađe i kazni počinioce zločina nad Srbima u AP Kosovo i Metohija.
„Na današnji dan ubijeno je 17 mještana sela Dojnice, od toga devet žena koje su bile u poznim godinama i prema navodima njihovih najbližih članova, prije ubistva bile su podvrgnute najtežim oblicima poniženja i zlostavljanja. Niko do dana današnjeg za ovaj zločin nije odgovarao, a njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Ne samo za ovaj zločin, već za mnoge pojedinačne i masovne zločine počinjene nad srpskim narodom do dana današnjeg niko nije odgovarao. Nema pravde za porodice žrtava, ali na žalost, ima svakodnevnih hapšenja kojima svjedočimo. Imamo svakodnevnih presuda bez suđenja koja se sprovode nad Srbima, tome danas svjedočimo“, istakla je Parlić.
Ona je pozvala međunarodnu zajednicu da konačno nešto uradi po pitanju pronalaska odgovornih za počinjene zločine nad Srbima i drugim nealbanskim stanovništvom.
„Njihovo ćutanje je prikrivanje, prećutkivanje ne samo ovog zločina, nego svih zločina na prostoru Kosova i Metohije. Glas porodica je mnogo jači i kao što znamo, zločin ne zastarijeva i kad-tad moraće odgovorni za ovaj zločin i mnoge počinjene na Kosovu i Metohiji da odgovaraju“, naglasila je Parlić.
Direktor Arhiva Kosova i Metohije Marko Marković rekao je da su pripadnici međunarodne zajednice pali na ispitu jer su nakon povlačenja pripadnika Vojske Jugoslavije iz AP Kosovo i Metohija oni bili zaduženi za očuvanje mira, a mnogi zločini su se dešavali upravo nakon toga.
„Nakon povlačenja pripadnika Vojske Jugoslavije i pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova u junu 1999. godine, a shodno potpisanoj Rezoluciji 1244 i Vojno-tehničkom sporazumu, međunarodne snage su bile zadužene da od tog trenutka garantuju mir i bezbjednost svim ljudima koji žive na ovom prostoru. Međutim, već prvih dana, svako od nas ko živi na ovom prostoru svjedok je da su pripadnici međunarodne zajednice pali na ispitu. To potkrepljujemo činjenicom da su već prvih dana izbjeglice krenule u izbjegličkom konvoju put centralne Srbije – iz Prizrena, iz Peći i svih dijelova Metohije. Svako od nas se živo sjeća tih upečatljivih slika i trenutaka“, naglasio je Marković.
Dodao je da su sa egzilom našeg naroda, krenuli i masovni zločini na ovom prostoru.
„Sjetimo se samo monaha Haritona, a takođe se molitveno sjetimo i sedamnaestoro stradalih mještana sela Dojnica, čiji spomen danas uznosimo i sjetimo se njihove tragične žrtve. Koliko god to bilo bolno, dok god oni žive u našim mislima, u našem sjećanju i našim molitvama, oni su za nas živi. Oni su živi i za njihove najbliže članove, sa kojima sam juče imao prilike da razgovaram. Njihova tuga je ogromna, njihova bol je neprebolna. Oni se mole Bogu da dočekaju pravdu, da saznaju istinu i da barem ostatke njihovih tijela sahrane onako kako dolikuje“, istakao je Marković.
Zločin u selu Dojnice dogodio se neposredno po dolasku međunarodnih snaga, žrtve su mahom bile starije osobe koje su ostale u svojim kućama, a njihova tijela do danas nisu pronađena.
(sputnikportal.rs)
