Nikšić definitivno ima simbolično i strateško značenje za DPS i Mila Đukanovića. Kao što smo naveli, upravo je u Nikšiću počeo ozbiljan pad njihove moći, a eventualni novi poraz tamo bi mogao dodatno potvrditi da Đukanović više nema onu političku snagu koju je nekad imao, bez obzira na formalne funkcije.

Time što je proglašen počasnim predsjednikom, možda se pokušava stvoriti utisak povlačenja iz aktivnog odlučivanja, ali ako zaista vodi kampanju iz sjenke, to samo pokazuje da se njegov uticaj unutar stranke nije smanjio. Ako Nikšić ponovo pokaže da je raspoložen protiv DPS-a, to bi mogao biti još jedan, možda i konačan udarac njegovom političkom nasljeđu.

Apsolutno — pad Mila Đukanovića ima duboke implikacije za čitavu Crnu Goru. On je bio ključna politička figura više od tri decenije, personifikacija državne politike, međunarodnog kursa, i unutrašnje moći. Njegovo povlačenje sa stvarne pozicije moći (bilo formalno ili faktičko) otvara prostor za:

1. Redefinisanje DPS-a – bez njegove ličnosti kao oslonca, stranka će morati da pronađe novi identitet, što može dovesti do podjela, slabosti, ili čak fragmentacije.

2. Jačanje opozicije – pad Đukanovića ohrabruje opozicione snage i dodatno legitimizuje smjenu generacija u crnogorskoj politici.

3. Pitanje stabilnosti i pravca zemlje – njegova era je bila vezana za proevropski kurs i NATO. Bez njega, mnogi se pitaju hoće li se taj pravac održati ili će se pojaviti snage koje će pokušati da ga promijene.

4. Otvaranje pitanja iz prošlosti – gubitak političke moći može značiti i manju zaštitu od procesa koji će se možda otvoriti protiv bivših lidera zbog različitih političkih, ekonomskih ili pravosudnih pitanja.

Tagovi