Svaka stranica njegovog rukopisa, pisana ćiriličkim krasnopisom, nosi fragmente svijeta koji je oblikovao – svijet u kojem je svaka priča, svaka riječ, bila je kalauz ka Semolj gori: planini, ideji, domu i unutrašnjem miru kojem je težio do poslednjeg daha.
Akademik Miro Vuksanović (1944–2026) je bio veliki čovjek, naučnik, veliko ime srpske književnosti. Posvećenik nauke, ali još više posvećenik srpskog jezika i ćiriličnog pisma, srpske tradicije, usmenoga i duhovnoga predanja.
„Izrastao je u veliko ime srpske književnosti, ali i čovjeka ogromnog truda i rada. Čega se god dohvatio Miro Vuksanović na polju nauke i kulture, sve je sa uspjehom završavao i postao član naših najuglednijih naučnih i kulturnih institucija – Matice srpske i Srpske akademije nauka i umjetnosti. Vratio se zavičaju, svojoj Semolj gori, od koje se davno odvojio da bi se ispunio znanjem i poslužio rodu na najbolji mogući način“, rekao je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Sabravši mnoga duhovna bogatstva, Vuksanović sve to opet vraća svom zavičaju…
„I danas, ostavljajući nam veliku žalost i veliku prazninu njegovim odlaskom, svi smo ponosni što smo imali jednoga takvoga čovjeka među nama. Čovjeka koji će uvijek ostati sa nama, jer za njim ostaju njegovo djelo, njegova dobrota i svijetli spomen njegovoga lika“, rekao je vladika.
Osvrnuvši se na Vuksanovićevo porijeklo, koje je iz značajne moračke i uskočke porodice, mitropolit je kazao da su se njegovi preci istakli junaštvom naročito u vrijeme Svetog Petra Cetinjskog i Karađorđa.
Obrativši se ožalošćenoj porodici, mitropolit Joanikije je istakao da ona treba da bude ponosna, poželjevši da ime Mira Vuksanovića svijetli u Crnoj Gori kao što svijetli i u Beogradu i Novom Sadu. Posebno je naglasio njegovu odanost Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
„Uvijek se odazivao kada smo ga pozivali na naše crkvene svečanosti, posebno na svetosavske akademije. Kao veliki besjednik, čovjek pun znanja, otmenosti i gospodstva, uvijek nam je donosio veliku radost i ohrabrenje, i osvježenje. A danas, evo, moleći se Bogu za pokoj njegove duše, uvjereni smo da mu je Gospod, zbog njegovih trudova, zbog njegove odanosti svojoj otadžbini i svome narodu i svojoj Crkvi, pripremio mjesto pored Njegoša, pored Vuka Karadžića, pored Iva Andrića, pored najvećih imena u našem narodu koje pamtimo. Neka mu bude vječan spomen, a porodici mir i utjeha, i svaki napredak“, kazao je, između ostalog, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Od akademika Vuksanovića prigodnom besjedom se oprostio i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić napominjući da nije bio lak put od ovog planinskog mjesta do najprestižnije naučne i umjetničke adrese srpskog naroda – Srpske akademije nauka i umjetnosti, čiji je redovni član bio Miro Vuksanović.
„Obilježen je čitavim nizom knjiga, bisera naše književnosti koje je on napisao, kao i predanim radom u stručnim udruženjima i uredničkim poduhvatima. Gotovo sve nagrade i priznanja koja se dodjeljuju stvaraocima na srpskom jeziku dobio je naš veliki i poštovani plemenik. Danas, kada ga ispraćamo na vječni počinak u njegovoj rodnoj Krnjoj Jeli, osjećamo duboku tugu, ali i ponos što smo imali priliku da dijelimo vrijeme sa čovjekom koji je svojim radom i životom obogatio naš narod i kulturu“, rekao je, između ostalog, Andrija Mandić.
(Dan)
