U Kraljevskom dvoru Karađorđevića otvorena izložba „100 godina od obnove Njegoševe kapele“: Ona je više od građevine — mjesto zavjeta, simbol trajne veze između vjere, državnosti i kulture

Izložba „100 godina od obnove Njegoševe kapele pod pokroviteljstvom Kralja Aleksandra I“ otvorena je juče u Kraljevskom dvoru u Beogradu. Njihova Kraljevska Visočanstva Prestolonasljednik Aleksandar, Princeza Katarina i Princ Aleksandar bili su domaćini događaja u domu Kraljevske porodice Karađorđević, obilježavajući vijek od ovog značajnog istorijskog događaja.

Autor izložbe je mr Dušan Babaca, predsjedavajući Savjetodavnih tijela Krune i član Krunskog vijeća, koji je sa velikom posvećenošću pripremio izbor rijetkih, skoro nikada viđenih fotografija, koje nanovo osvjetljavaju ovaj veliki poduhvat iz naše prošlosti. Ovom izložbom ponovo se ističe često zanemareni doprinos Viteškog kralja Aleksandra ispunjenju poslednje želje Vladike Petra II Petrovića Njegoša.

„Njegoševa kapela na Lovćenu je i sveto počivalište našeg velikog pjesnika, filozofa i državnika, kao i simbol duhovne i nacionalne istrajnosti našeg naroda. Petar II Petrović Njegoš, vladika i knez Crne Gore, bio je izuzetan državnik čija je vizija oblikovala sudbinu naše nacije. Njegova poslednja želja, izrečena na samrti, bila je da bude sahranjen u kapeli koju je sam podigao na vrhu Lovćena — na mjestu gdje će ideali vjere, slobode i nacionalnog dostojanstva zauvijek biti objedinjeni. Ta kapela, osvećena njegovim životom i djelom, ostaje trajni svjedok njegovog genija, hrabrosti i odanosti narodu kome je služio.

Godine 1925, pod pokroviteljstvom moga djeda, Njegovog Veličanstva kralja Aleksandra I, Njegoševa kapela je obnovljena i ponovo osvećena — čin koji je u vrijeme obnove i nade potvrdio vjeru i jedinstvo naroda. Za moju porodicu ovo obilježavanje ima poseban i lični značaj. Njegoš je bio predak kralja Aleksandra I, a time i moj predak. Njegova mudrost, pjesnička vizija i moralna hrabrost i danas osvjetljavaju naš put i u sebi nose najuzvišenije vrline našeg naroda“, poručio je NJ.K.V. Prestolonasljednik Aleksandar.

Pored fotografija, nedavno restauriran film snimljen prilikom obnove Njegoševe kapele, kao i put kralja Aleksandra i kraljice Marije po Crnoj Gori i Jadranu, takođe je prikazan ovom prilikom. Zahvaljujući Jugoslovenskoj kinoteci, ovaj materijal razotkriva brojne propagandne mitove koji su tokom godina plasirani i udaljavali nas od istine.

„Danas, kada proslavljamo ovaj vjekovni jubilej, odajemo poštu ne samo arhitektonskom i istorijskom nasljeđu Kapele, već i vrijednostima koje ona predstavlja — moralnoj snazi, kulturnom identitetu i skladu između neba i otadžbine. Lovćen ostaje sveto mjesto u nacionalnoj svijesti, vrh sa koga duh Njegošev vječno govori o istini, časti i sudbini našeg naroda.

Neka nas ova izložba podsjeti da naše nasljeđe nije samo da se pamti, već i da se obnavlja — u razumijevanju, u jedinstvu i u ljubavi prema domovini. Neka uspomena na pokroviteljstvo kralja Aleksandra i neprolazna inspiracija samog Njegoša budu naš vodilja u očuvanju i poštovanju vrijednosti koje su oblikovale našu istoriju i naš identitet“, zaključio je Prestolonasljednik.

Poseban dio programa bilo je izvođenje pjesme „Onamo, ‘namo“, stare himne Crne Gore koju je napisao Kralj Nikola I Petrović, često nazivane „srpskom Marseljezom“. Numeru su izveli članovi Srpskog kulturnog društva „Karađorđe“ iz Herceg Novog.

Gospodin Babac je u svom pozdravnom obraćanju rekao: „Pokroviteljstvo, vizija i lična posvećenost Kralja Aleksandra I omogućili su da se kapela obnovi 1925. godine, 80 godina nakon što ju je Njegoš sam podigao. Pripremajući ovu izložbu, iznova sam otkrivao duboku simboliku tog događaja. Kralj Aleksandar nije bio samo vladar koji je obezbijedio sredstva i podršku — bio je čovjek koji je razumio da je Njegoševa kapela više od građevine, više od nacionalnog spomenika. To je bilo mjesto zavjeta, gdje se susrijeću vjera, žrtva i državnost.

Jedan trenutak sa same svečanosti obnove ostao je duboko urezan u istoriju: kada je kovčeg sa Njegoševim posmrtnim ostacima položen u sarkofag, kralj Aleksandar je sa svojih grudi skinuo medalju Albanske spomenice i položio je uz kovčeg. Taj gest je spojio dva stradanja i dva uzdizanja — Njegoševo duhovno i narodno kroz Veliki rat. Na kraju ceremonije mitropolit Gavrilo Dožić prišao je kralju i ponudio mu ključeve obnovljene kapele. Kralj je tada izgovorio riječi dostojne jednog vladalačkog gesta i jednog hrišćanskog srca: „Neka to bude tvoje — to je dom Gospodnji.“

Ti ključevi predstavljaju mnogo više od materijalnog predmeta. Kao što je Hristos predao ključeve Carstva nebeskog Svetom Petru, tako i taj ključ sa Lovćena može da se shvati kao ključ naše duhovne obnove. On otvara vrata pamćenja, ali i vrata nade.“

Ceremoniji otvaranja prisustvovali su NJegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije crnogorsko-primorski, Njegovo Preosveštenstvo Episkop Tihon moravički, vikar Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, Njegova Eminencija Kardinal dr Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i mitropolit, Njihove Ekselencije ambasadori Konga, g. Jozef Kalala Mulamba, Češke Republike, g. Jan Bondi, Svete Stolice, apostolski nuncijo u Srbiji, nadbiskup mons. Santo Gangemi, i Irske, g. Kevin Kolgan, i drugi predstavnici diplomatskog kora, gđa Beti Rumeliotis, sestra Princeze Katarine, članovi savjetodavnih tijela Krune, predstavnici državnih i kulturnih institucija, kao i brojni drugi ugledni gosti iz sfera privrede, umjetnosti, kulturnog i javnog života Srbije.

Autor je takođe podsjetio da je Viteški kralj zaslužan i za dobijanje originalnog izdanja Njegoševog „Gorskog vijenca“, koje se čuvalo u Dvorskoj biblioteci, a korišćeno je za izradu fototipskog izdanja. „Kralj je bio taj koji je Njegoševo djelo vratio domu i narodu. Današnja izložba nastoji da sačuva uspomenu na taj veliki čin obnove, ali i da prikaže kralja Aleksandra ne samo kao vladara, već kao čovjeka duboke vjere, kulture i ljubavi prema svom narodu i njegovim svetinjama. Nadam se da će ova postavka podsjetiti sve nas da je Njegoševa kapela više od građevine — ona je mjesto zavjeta, simbol trajne veze između vjere, državnosti i kulture“, zaključio je g. Babac.

Izložba „100 godina od obnove NJegoševe kapele“ biće otvorena za posjetioce radnim danima do 28. novembra od 11 do 14 časova, uz prethodnu najavu Kancelariji NJ.K.V. Prestolonasljednika Aleksandra na telefon +38111306 4000 ili putem imejla [email protected]

Zahvalni smo arhitekti Dragomiru Acoviću, akademiku Matiji Bećkoviću, Muzeju Jugoslovenske kinoteke, Muzeju Srpske pravoslavne crkve, Arhivu Jugoslavije, Narodnom muzeju Zrenjanin, Vojnom muzeju, Narodnoj biblioteci Srbije, profesoru Čedomiru Vasiću, gospodinu Aleksandru Leki, gospodinu Nebojši Mitroviću, gospodinu Miladinu Markoviću, gospodinu Borku Marjanoviću, gospodinu Jovanu Markušu i teologu Dariju Driniću na velikoj podršci u realizaciji ove izložbe.

Zaključićemo riječima koje su zlatnim slovima bile urezane u mermernu spomen ploču na ulazu u crkvu na Lovćenu: “Mi Aleksandar I, Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, praunuk Karađorđa Petrovića, vođe i početnika oslobođenja Srbije, unuk Kneza Aleksandra Karađorđevića i sin Petra I velikoga oslobodioca i ujedinitelja našega naroda i Knjeginje Zorke Petrović Njegoš, obnovismo ovaj sveti hram, koji je na Lovćenu blizu Cetinja podigao i za vječnu kuću izabrao slavni naš predak Petar Petrović Njegoš, Vladika i gospodar Crne Gore, veliki rodoljub, pjesnik slobode Crne Gore, poklonik, Heroju Topolskome Karađorđu besmrtnome i apostol i pjesnik jedinstva našega naroda, a koji bi 1916. godine razoren u ratu za oslobođenje i ujedinjenje. Neka je mir njegovom pepelu. Njegov sveti blagoslov neka se izlije na naš dom i narod, kroz sve vijekove. Amin. Na Lovćenu, 21. 9. 1925. godine“.