Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 9. novembra 2025. ljeta Gospodnjeg, kada se molitveno sjećamo Svetog mučenika Nestora, osveštao je Crkvu Sv. Sergija i Vakha u selu Višnjeva – Donji Grbalj, i u njoj sa sveštenstvom i vjernim narodom služio prvu Svetu liturgiju, prenosi sajt Mitropolije.
Na kraju Svete službe Božije, Visokopreosvećeni Mitropolit sabrane je pozdravio sveradosnim pozdravom Hristos Vaskrse, uz podsjećanje da je Gospod vaskrsao i darovao nam novi život pa da se zato u svaki nedjeljni dan – dan Vaskrsenja Hristovoga, kao i danas u dvadeset drugu nedjelju po Duhovima, sabiramo i slavimo Hristovu i našu pobjedu nad smrću:
„Jer Gospod Isus Hristos svojim vaskrsenjem učinio je i nas učesnicima Njegove pobjede nad smrću i Njegove vječne slave i tu slavu mi doživljavamo, njome se pričešćujemo, njome se obogaćujemo, u nju se oblačimo na svakoj svetoj službi kada se sabiramo, a naročito u praznične dane, kao što je ovaj današnji dan.“
Pred našim očima je, kako je kazao Vladika, vidljivi znak Vaskrsenja Hristovoga – osvećenje obnovljenog hrama, koji je nastao iz starih temelja te da ova skromna crkvica potiče iz davnih vremena, iz doba Nemanjića ili još ranije. Mitropolit je podsjetio da mještani zbog nevolja koje su nas zadesile u 20. vijeku, nijesu uspjeli u namjeri da podignu veću crkvu, što je i razlog da ona nikad ranije nije bila osveštana, niti potpuno dovršena, a i ono što je bilo sagrađeno, oštećeno je u zemljotresu 1979. godine.
„Mnogi su pomišljali da se ona nikada neće ni podići. Ali, evo vidljivog znaka Vaskrsenja Hristovoga, jer svaka obnovljena crkva svjedoči Vaskrsenje Hristovo. Naša sveta vjera je takva, u nju se upečaćuje sila Vaskrsenja Hristovoga, sila Božijih djela i našoj vjeri je svojstveno da uvijek obnavlja i da se nikada ne predaje. Može biti da ćemo nekada u istoriji pretrpeti neki poraz, ali nam treba poslije snage da se obnovimo, da se saberemo, da prikupimo novu snagu da bismo obnovili i učinili još ljepšim, nego što je bilo. Slava Bogu, blagodareći trudu našega oca Jovana, sveštenika, i bratstva Tučevića i ogranka Čovekoljublja iz Budve, a blagoslovom blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija, obnovi se ova divna svetinja i osvešta se danas na ovaj sveti dan, u nedjeljni dan“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski.
Mitropolit Joanikije je naglasio da je danas osveštani hram, a po svoj prilici i stari, skromni hram čiji su temelje ovdje vidljivi, posvećen Svetim mučenicima Sergiju i Vakhu, koje mnogi ovdje proslavljaju kao svoju krsnu slavu, kao svoje nebeske zaštitnike te da su i mnogi hramovi u rodu našem njima podignuti.
„Ali gdje god se saberemo, ili na praznik Svetoga Sergija i Vakha ili u njihov hram, treba da se spomenemo onog velikog i slavnog manastira pored Skadra, gdje su naši vladari, iz prednemanjićkog perioda, bili ktitori i gdje su mnogi sahranjeni – Manastir Svetoga Sergija i Vakha na Bojani. Malo smo to zaboravili“, kazao je Mitropolit. Naglasio je da smo zaboravili i da je Sveti Sava Srpski donio mošti Svetih Sergija i Vakha u manastir Mileševu i da je molitveni spomen ovih svetih mučenika u našem narodu bio veoma izražen, naročito u Mileševskoj eparhiji, u oblasti koja je bila pod duhovnim uticajem manastira Mileševe u državi hercega Šćepana Kosače, koji je podigao Crkvu Svetih Sergija i Vakha iznad Herceg Novog na Podima. Po njegovim riječima sve to, uključujući i ovu crkvicu, vezano je za spomen svetog i slavnog, ali nažalost davno propalog i uništenog Manastira Svetih Sergija i Vakha na Bojani, čije samo ostatke danas možemo vidjeti.
Osvrnuvši se na obnovu ove drevne svetinje, Vladika je poučio sabrane da kada obnavljamo crkvu, zapravo obnavljamo i naše sjećanje i zajedništvo, obnavljamo našu međusobnu ljubav i međusobno povjerenje i duhovno se krijepimo i snažimo. Primijetio je da je veliki je trud uložen u obnovu ovog hrama koji se nalazi u nekako udaljenom, zaboravljenom mjestu, izrazivši da će, slava Bogu, on ubuduće biti mjesto sabranja.
„Mjesto gdje ćemo se sabirati, okupljati i obnavljati naše istorijsko pamćenje, a ono što je najvažnije obnavljati i našu svetu vjeru pravoslavnu, jer ona ima silu obnove. Ona obnavlja ljudsko biće, obnavlja ljudski um, obnavlja cijelog čovjeka, obnavlja naše zajedništvo. I da se u toj obnovi, u toj ljubavi Božijoj, uvijek sabiramo i da se snažimo i Božiju milost prizivamo, koja se izliva preko svetih službi na vjerni narod, koji se sabira u ime Božije. Neka Božji blagoslov bude na svima onima koji su se potrudili oko obnove, neka se preko ovoga svetoga hrama, doma Božijega, izlije bogata milost Božja na vaše domove i porodice, na vaše potomstvo. Na mnoga i blaga ljeta, svima na zdravlje i na spasenje! Neka bude srećno osvećenje ovoga svetoga hrama, da se u njemu ubuduće sabiramo na svete službe Božije, da slavimo ime Božije i da se nasićujemo Božije ljubavi i milosti“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Potom je protojerej-stavrofor Jovan Rajak, paroh donjogrbaljski, zablagodario na dolasku i ljubavi Visokopreosvećenom Mitropolitu i svima koji su na bilo koji način dali podršku da se završi ovaj sveti hram, koji je čekao skoro 130 godina na ovaj dan – da se završi, osvešta i da se u njemu služi Sveta liturgija.
Ispred donjogrbaljskog sela Višnjeva i bratstva Tučević, blagodarnost je uputio i predsjednik Crkvene opštine Milan Tučević, uz podsjećanje da je bratstvo Tučević jedno od najstarijih grbaljskih bratstava koje se, po nekim pisanim tragovima, spominje u 13. vijeku:
„U to vrijeme naši preci su sagradili ovu malu crkvu, čiji su temelji otkriveni i otkopani i, evo, već osam vjekova svjedoče da smo, i tada i sada, bili na pravoj strani. Krajem 19. vijeka javila se ideja da se krene u izgradnju malo većeg hrama. Crkva je napravljena do svodova, ali taj projekat je, nažalost, bi zaustavljen u vrijeme balkanskih ratova i nikada više nije nastavljen. Uz Božiju pomoć 2021. godine smo krenuli u obnovu ovoga hrama i projekat priveli kraju. Ovom prilikom neizmjerno se zahvaljujem dobrim ljudima, priložnicima, dobrotorima i Fondaciji Čovjekoljube iz Budve, koji su pomogli da ispunimo ovu obavezu naših predaka koju su nam ostavili u amanet. Isto tako, mi smo imali obavezu da je obnovimo, čuvamo i predamo našim potomcima na dalju brigu i čuvanje. Nadam se da će ovaj hram biti mjesto okupljanja, da će se u njemu redovno služiti Sveta služba Božja i da ćemo se istinski ispovijedati i pričešćivati. Hristos Vaskrse!“
Zajedničarenje u slavu Božiju, a u čast Svetih Sergija i Vakha i osvećenja ovoga hrama njima posvećenog, nastavljeno je uz trpezu hrišćanske ljubavi.
Cista laz, ta crkva nema veze sa Nemanjicima, stara je 160 godina!
Da stari hram i odmah je Jovo glovo zakljucio da je iz doba Nemanjica, laz kao i uvijek iz usta popova okupatorske crkve, Ne Haje siromasna mala Cg ni za Nemanje ni Murate ni Bonaparte, tako je govorio Njegos za okupatore Cg a tu je podrazumjevao i Nemanjice kao okupatore Cg, 90 posto stanovnistva Grblja je doslo tu iz stare Cg u 17 i 18 vijeku i vecina crkava je tada i napravljena, inace Grbalj je bio zupa u doba Crne Gore Crnojevica!
Volio bih da neki bot negira ove moje navode!