Trojni pakt iz Tirane u pogonu: Kupovina oružja i uvežbavanje trupa za odbranu „Kosova“ od Srbije

Nepunih pet mjeseci poslije potpisivanja „trojnog pakta“ o vojnoj saradnji – Hrvatska, tzv. Kosovo i Albanija – već uveliko rade na njegovom sprovođenju u djelo. Ministarstva odbrane potpisnica potvrdila su za Radio Slobodna Evropa da stručne grupe rade na sprovođenju deklaracije iz marta ove godine, a ministar odbrane tzv. Kosova Ejup Maćedonci rekao je da je 18. jula u Tirani održan sastanak implementacione grupe „radi izrade plana na operativnom nivou“.

Prema riječima Maćedoncija, „kupovina odbrambenih kapaciteta prva je obaveza na koju su se potpisnici obavezali“, a u tom kontekstu glavni cilj je da se izvrše jedinstvene, umjesto pojedinačnih narudžbina oružja.

„Na primjer, sistem naoružanja koji tri države žele da kupe od SAD, naručimo kao jednu kupovinu, koristeći zakonodavstvo svake zemlje, ali da količina i rok isporuke bude zajednički. Jer, kada se od SAD kupuje veća količina, cijena je niža, a isporuka brža“, rekao je Maćedonci za RSE.

Osim zajedničke kupovine „odbrambenih kapaciteta“, na mapi puta trojnog sporazuma su saradnja u oblasti vojne industrije, trilateralne vojne vježbe, zajedničko angažovanje protiv hibridnih prijetnji…

„Glavna meta trojnog pakta je, nema sumnje – Srbija. Nema druge mete. Govoriti o tome da će se Priština, Tirana i Zagreb boriti protiv Rusije je smiješno. Hrvatski ministar odbrane Anušić je u svim svojim izjavama, doduše, sad je malo smanjio, odapinjao strijele prema Srbiji. On neke svoje poteze pravda prijetnjom da će Rusi preko Mađarske doći u Hrvatsku. U Belom Manstiru se podiže velika kasarna i ‘bredliji’ će biti postavljeni tamo. Anušić sve to pravda navodnim brzim ruskim transportom kroz Ukrajinu, pri tom gdje je Užgorod a gdje su Rusi, Rusi su od Užgoroda udaljeni 1.000 kilometara. Sve je u stvari namijenjeno nama, mi smo označeni kao Rusi, eksponenti Rusije i prijetnja i to se vidi iz svih njihovih nastupa. Anušić je prosto opterećen Srbijom i njenim jačanjem, a s obzirom na ono što je stiglo i što će stići u Srbiju, što će biti prikazano u septembru, očekujem paniku u Zagrebu“, kaže vojni analitičar, novinar RT Balkan Andrej Mlakar.

Naš sagovornik podsjeća da je jedan od prvih ciljeva trojnog pakta da Hrvatska, Albanija i tzv. Kosovo počnu da unifikuju svoje naoružanje.

„I Albanija i Hrvatska i Priština imaju turske bespilotne letjelice ‘bajraktare’. Po šest, a sumnja se da Priština ima čak osam. To je prva stvar u kojoj će oni imati zajedničke vježbe i zajedničko funkcionisanje. Drugo, Hrvatska je krenula u masovnu proizvodnju dronova kamikaza, jedna fabrika je u Zagrebu, druga u Osijeku. Prištini najviše smetaju srpski dronovi kamikaze i bespilotne letjelice i sada najviše novca ulažu u to, planiraju da kupe veliki broj tih letjelica“, kaže Mlakar.

Kada su u pitanju zajedničke nabavke naoružanja, što se SAD tiče, naš sagovornik kaže da se u ovom slučaju najvjerovatnije radi o transportnim helikopterima.

„Njihovi piloti su već završili obuku na američkim helikopterima ‘UH-60’. Te helikoptere već posjeduju i Albanija i Hrvatska, a teži da ih posjeduje i tzv. Kosovo. Pakt je napravljen da bi se zajedničkim nabavkama oborile cijene kupovine, ali i skratili rokovi. Drugi razlog sklapanja pakta, po meni važniji, jeste kako bi Hrvatska na tom prostoru plasirala proizvode svoje vojne industrije, prije svega automatske puške, balističku opremu, uniforme i dronove. Zbog toga je veliki broj hrvatskih firmi vojne industrije išao i u Albaniju i na tzv. Kosovo. Suština je ujedinjavanje i stvaranje tržišta za hrvatsku vojnu industriju koja i nema neku veliku prođu na zapadnom tržištu. Zbog toga Anušić toliko forsira svoju vojnu industriju“, nastavlja Mlakar, dodajući da je Hrvatska i u Zagrebu i u Kninu već pokazala svoje dronove kamikaze.

Mlakar podsjeća da je uz namjeru da kupi veliki broj dronova kamikaza, tzv. Kosovo već kupilo američke protivoklopne sisteme „džavelin“ koji još nisu isporučeni, da Hrvatska ima težnje da kupi iste sisteme. Albanija je krenula u proizvodnju lakog oklopnog vozila „šota“, pa je cilj da se to vozilo takođe prodaje u regionu.

Što se tiče zajedničkih vojnih vježbi, Hrvatska ima poligone Gašinci i Slunj, kao i Udbinu, centar za obuku specijalnih jedinica na bivšem aerodromu JNA.

„U Zemuniku mogu da izvode obuku helikopterskih posada. Zemunik je usputna povremena stanica koju NATO koristi za špijuniranje Srbije, a otuda su Francuzi poletali za špijunske aktivnosti duž granice Srbije i Crne Gore, preko Albanije i tzv. Kosova dolazili do administrativne linije i vraćali se. Albanija ima podzemnu bazu Kučova pretvorenu u veliku NATO bazu. Sada se koristi za spasilačke misije, a lako se može koristiti i za borbene misije. Priština nema neke poligone za vježbanje, ali, vjerovatno postoji plan da Priština prebacuje svoje trupe na obuku, pošto njihovi kadeti već uče na hrvatskim vojnim učilištima. Veliki broj oficira tzv. KBS je već prošao obuku u Hrvatskoj“, nastavlja Mlakar.

Glavni cilj vježbi potpisnica trojnog pakta jeste, naglašava sagovornik, interoperabilnost, odnosno međusobno povezivanje, uvođenje u procedure NATO-a, uvježbavanje brzog reagovanja, brzog odziva, brzog prebacivanja trupa… Brzi razmještaj u slučaju potrebe u zoni Kosova i Metohije.

„Ne prijeti nikakva opasnost ni Albaniji ni Hrvatskoj od Srbije, ali Priština stalno stvara tenzije, i obzirom na stalne medijske prijetnje, špekulacije, Srbija će napasti, izvršiti invaziju, u tu svrhu je i učestalo izviđanje albanskih bespilotnih letjelica koje ulaze na teritoriju AP KiM i izviđaju teritoriju Srbije. I albanske i letjelice Prištine. Ono što njih najviše brine jeste aerodrom koji je osposobljen na Pešterskoj visoravni za bespilotne letjelice i koji je na tromeđi Srbije, tzv. Kosova i Crne Gore. To njima stvara veliki problem. Hrvatski kontingent u KFOR-u je brojan, a hrvatski ministar Anušić je već rekao da će oni po potrebi poslati vojsku na teritoriju KiM ako bude zatrebalo. To su vježbe procedure i vježbe brzog reagovanja za prebacivanje trupa iz Albanije, Hrvatske na prostor KiM u slučaju njihovih potreba i njihovih aktivnosti“, zaključuje Mlakar.

(Rt Balkan)